Velika subota često prolazi gotovo neprimijećena među vjernicima, zaklonjena sjajem priprave Uskrsa i slavljem nedjeljnog uskrsnuća. No upravo u toj tišini leži njezina posebna vrijednost. Tišina Velike subote poziva nas na zastajanje, na trenutak odmak od svakodnevne žurbe i užurbanosti. To je vrijeme promišljanja i introspektivnog susreta s vlastitom vjerom. U tom miru, u toj tišini, nalazi se prostor za unutarnju obnovu, razmišljanje i pripravu srca za radost uskrsnog dana.
–Ali baš ta tišina… Crkva potiče da, recimo, na Veliki petak, Veliku subotu, dakle, da se zadržimo u crkvi uz molitvu časoslova, gdje u toj molitvi tako imamo dobra čitanja, dakle, gdje se promišlja smisao, odnosno, što se konkretno Kristu događalo u tim danima. I zato, evo, pred velike stvari u životu, čovjek, sigurno sam, želi promisliti, vidjeti smisao. Ne samo neke stvari odrađivati zato što to svi drugi rade, nego doslovno posložiti stvari na svoje mjesto, rekao nam je vlč. Duje Kurtović.
Svi naši običaji i svi ti pripremni dani dobivaju smisao u tišini Velike subote. Ta tišina nas podsjeća da temelj naše vjere nije samo u aktivnostima, nego u prazanom Isusovom grobu – simbolu nade koja ne posustaje. Ako se u trenutku zadržimo, isključimo sve što nas ometa i promislimo o toj grobnoj tišini, otkrivamo snagu za suočavanje s patnjom, smrću i životnim kušnjama. S Gospodinom, ništa nas ne može zauvijek zatrti.
