Inflacija u Hrvatskoj drugi mjesec zaredom je u padu. Iako cijene i dalje rastu, vladajući su optimistični i ističu da je cilj u 2027. imati prosječnu inflaciju eurozone.
Inflacija u srpnju je usporila. Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju više su za 3,9% u odnosu na isti mjesec prošle godine, izvijestio je Državni zavod za statistiku. Prema prvoj procjeni inflacija na mjesečnoj razini iznosi 0,2%. Najviše su porasle cijene energije sa 12,2% i usluga sa 8,5%, a poskupljenje hrane, pića i duhana palo je na 0,5%. “Pozitivan trend je jasan i ohrabrujuć”, poručio je ministar financija Tomislav Ćorić, no upozorio.
–Međutim, nećemo biti zadovoljni dok ne svedemo razinu inflacije u Republici Hrvatskoj na razinu prosjeka eurozone. Ako ćemo gledati usporedive kategorije ta razlika je prošli mjesec bila 1,4% između naših rezultata i rezultata eurozone, a ona je ovaj mjesec pala na 0,7%.
Ćorić se nada da ćemo na prosjek eurozone doći već u prvom kvartalu iduće godine, no u razgovoru za Media servis profesor ekonomije Luka Brkić istaknuo je da to nije realno.
–Što treba očekivati u 2027. godini? Treba li očekivati da će doći do radikalnih pozitivnih pomaka u geopolitičkim preslagivanjima, napetostima i da tako kažem ludostima? Mislim i na rat u Ukrajini i na Iran i na Bliski istok u cijelosti zbog opasnosti od širenja sukoba. Definitvno je tu puno ako, ako se dogodi to, ako se dogodi to, onda bi to moglo biti realno očekivanje da dođe približno na prosjek eurozone, ali puno je tu ali.
Inflaciju u kolovozu teško je prognozirati jer se na situaciju na Bliskom istoku ne možemo utjecati…
–Međutim ono na što možemo utjecati su domaći driveri inflacije. Ne možemo kontrolirati dio usluga koji je generiran privatnom inicijativom, no kontroliramo administrativne cijene, državnu potrošnju…
Kako bi građani što manje osjetili inflaciju tu su Vladine mjere pomoći, no Brkić upozorava da su one dobre za trenutno ublažavanje šokova, no nisu dugoročno održive.
–Otvaraju se dva po mom sudu supstencijalna pitanja. Te mjere dovode pod ozbiljan znak pitanja prihodnu stranu proračuna jer se država odriče značajnih prihoda, a da rashodnu stranu ne dira. Drugo je što su te mjere po definiciji regresivne jer kao PDV kao regresivan porez ne tangira, ne dodiruje one koji su socijalno najmanje ranjivi.
(MS)
