Samo nas jedan dan dijeli od 39. izdanja manifestacije koja je grad Karlovac i Karlovačku županiju učinila nezaobilaznom ljetnom festivalskom destinacijom. Dani Piva od prvog održavanja, davne 1984. godine svako izdanje nude odlično pivo, hranu i zabavu. U skoro četiri desetljeća organizacije mijenjali su lokaciju, vrijeme trajanja, svake godine izmijene oko 10-ak izvođača no jedna stvar koja se nije mijenjala u vezi ovog najdugovječnijeg hrvatskog pivskog festivala jest ručno rađeni veliki perec koji u karlovačku promenadu dolazi iz nekoliko minuta udaljenog Žitoproizvoda.
Ovaj je perec prije dvije godine proslavio veliki 40. rođendan te smo o njegovoj povijesti ali i sadašnjosti razgovarali sa zamjenicom voditelja pekarske proizvodnje, Sanjom Mejašić koja se prisjetila kako je to izgledalo dok su Dani piva bili i na drugim lokacijama. Primjerice, dok je pogon bio na Baniji gdje se sada smjestio hotel Florijan radilo se do pet tisuća pereca dnevno.
–Koliko smo ih radili je zavisilo od lokacije, najbolje je bilo kad je bilo na starom placu. Tad je bio nekako najbolji ugođaj Dana piva, znam da je Karlovačka pivovara bila generalni zastupnik, da su dolazile pivovare od Crne Gore, ne znam šta sve ne. Bilo je na izbor. Pa do Korane pa do Šanca i tako dalje, izjavila je.
Smatra da vanjskih pritisaka da se povisi cijena nije bilo, no cijena rada, energije i sirovina raste. Ipak kao i najtraženije piće Dana piva, pola litre Karlovačkog, tako će i veliki perec ove godine ostati vjeran cijeni od prošle godine. Osim nepromijenjene cijene valja napomenuti kako se niti sam perec nije znatno mijenjao.
–Receptura je stalno ista, osim možda aditiva koje koristimo ali postupak tehnološki i način rada je apsolutno isti. Tehnologija, onako kako smo krenuli tako smo ostali. Ostali smo vjerni težini, bilo je uvijek pritisaka hoćemo li manji, pa cijena kao što je to danas popularno ali smo ostali pri svome. Tradicija, kako smo ga radili, takvi ostajemo i dan danas, ističe Mejašić.
Čak se niti broj prodajnih mjesta nije mijenjao, oduvijek s postojala samo dva štanda. Kroz godine su isprobavali neke marketinške takozvane trikove, zamjenica voditelja pekarske proizvodnje, Sanja Mejašić je izdvojila poseban perec iz 2012. godine koji je težio tri kilograma.
–Mi smo radili perec jedne godine, to znam da sam ja radila, morala sam ga izmisliti. Perec s pancetom, perec sa sirom, koji je bio veličine haube auta. Ne znam koliko je bio težak, više se ne sjećam, to smo radili u suradnji s Karlovačkom pivovarom, mislim da je bilo negdje objavljeno na internetu. Isprobavamo kako, nemaš pleh niti jedan toliko velik, prisjetila se.
Ovi jedinstveni pereci koji su dostupni samo pet dana u godini su itekako velik financijski i vremenski zahvat. Zadnjih godina ih u prosjeku tijekom čitavog festivala proizvedu oko 12000.
–Ovisi o vremenskim prilikama, to je dosta rizičan posao. Prosjek imamo 2000, 2500 ili 3000, zavisi od dana, od izvođača ili nešto drugo, ne zna čovjek ni sam, danas ide sutra ne. Najveći je problem ako dođe popodne do kiše ili nečega, onda se jednostavno taj prostor Dana piva isprazni, sad ovisi stane li kiša ili se oduži. Mi ne možemo odjednom isporučiti već po turama, po etažama radimo polako i pečemo. Onda ti moraš imati nešto pripremljeno, prije pečemo pa nam zna biti problem da jednostavno ne prodamo i da se vrate,
Napomenula je kako direktno na proizvodnji pereca radi svega od pet do šest ljudi no još su tu šoferi, skladištari, oni koji ih pakiraju u kombije, prodavači na štandovima, originalni broj od petero ili šestero ljudi se na kraju utrostruči.
FOTO: FB stranica Karlovačkog.
