Koliko god da je bitna fizička pripremljenost sportaša, toliko je jednako bitna i njegova psiha. Bez zdrave psihe zasigurno nema niti uspjeha. To najbolje zna Saša Kanazir, voditelj škole nogometa u NK Samobor s UEFA A licencom, koji se ovoj temi posebno posvećuje. „Mozak igrača“ naziv je njegovog predavanja. Dječji uzrast najviše se boji kako se vidi u očima vršnjaka, a svaka trenažna jedinica mora biti zanimljiva. Jedna od najčešćih greški koju treneri provode jest da hvale nečiji talent, a ne trud. Također, odnos između igrača i trenera pomalo se izgubio jer su se i generacije značajno promijenile na svakom životnom polju.
– Mislim da je to dosta individualno. Sigurno da su vremena drugačija, ali s druge strane su drugačija saznanja i metode rada. Ako se ide u korak s vremenom i ako se tim novim mladim igračima pristupa na drugačiji način, vjerujem da taj odnos može biti jednako kvalitetan kao što je bio i prije.
Osim što je bitan rad samih igrača, bitan je rad trenera na samom sebi. Ako trener nije pripremljen, ne može biti niti igrač. Riječ je o simbiozi koja samo zajedničkim snagama može dovesti do ostvarenja zacrtanog cilja.
– Postoji jedan komentar: “Ako je isti trener na početku i na kraju sezone, onda je sezona za promašaj s obzirom da smo izgubili godinu dana vremen rada na sebi.”. Bilo to nogometno ili u bilo kojoj drugoj profesiji, dok god mi stagniramo i ne radimo na sebi, vrijeme nas gazi.
Kanazir dodaje da je motivacija igrača primarna. Često se susreće s komentarima kako su određeni igrači posjedovali talent, ali nisu uspjeli. S druge strane postoje igrači koji nisu bili toliko talentirani, ali su bili uporni i motivirani.
– Istina je negdje na pola. Svakako bez prave motivacije, nema teoretske šanse u današnje vrijeme i s tolikom konkurencijom na svjetskoj razini da netko bude dobar igrač ako nije motiviran.
Vrlo je teško biti trener u situacijama kad nastane velika euforija zbog pobjede, ali i velika tuga zbog poraza. „Ja svakim treningom i svakom utakmicom želim biti najbolja verzija sebe.“ iz čega proizlazi da je onda sportašu nebitno je li pobijedio ili izgubio jer zna pronaći pobjedu u porazu. Postoji i stav: „Ako sam ja najbolja verzija sebe svakodnevno, onda ću svakako ostvarivati pobjednički mentalitet jer ću biti bolji od drugih.“. Konkurencija sa samim sobom je uvijek najzdraviji alat, ali ga je vrlo teško i stječi.
foto: Andriana Baćurin
