Rodom je iz Italije, a živi u Karlovcu. Studira sociologiju i japanski jezik. Članica je Planinarskog društva Dubovac, trenira u zagrebačkoj Fothiji i ponosna je članica hrvatske reprezentacije. Ona je Anja Santini Mikulić, najpoznatija karlovačka predstavnica sportskog penjanja s brojnim uspjesima iza sebe iako ima tek 21 godinu. Jedino što joj u životu nedostaju su uvjeti za treniranje u Karlovcu. Zbog toga je prisiljena biti vezana uz Zagreb.
– Definitivno bi mi bilo drago da postoji nešto u Karlovcu. Pogotovo kad sam doma za vikend jer tijekom tjedna sam u Zagrebu. Nije to samo problem Karlovca nego cijele Hrvatske. Karlovac ima dvoranu, ali nije opremljena s onime što meni treba. Pula ima dvoranu. Penjači su jaki, ali nemaju dobre uvjete. To je problem cijele Hrvatske i relativno novog sporta.
Nakon što je završila srednju škola, odlučila je napraviti predah od godinu dana kako bi se posvetila sportu. Tvrdi da joj je to bila odlična odluka s obzirom na rezultate koje je postigla, a i osoba je koja uvijek sve analizira i ne voli odlučivati te djelovati spontano.
– Bila sam višestruka prvakinja Hrvatske te 10. na Europskom prvenstvu. Bila sam u polufinalu Svjetskog prvenstva 2026. godine i idem na puno svjetskih kupova.
Zahvaljujući sportu, proputovala je velik dio svijeta. Azijske zemlje posebno su joj drage, ali izdvaja Kinu kao najdražu. Ondje je provela tri tjedna s užim dijelom reprezentacije. Bilo joj je jako teško snalaziti se s taksijem, a borbu je vodila i s jezikom s obzirom da u gradu gdje je boravila ljudi čak ne govore ni kineski.
– Svi su nas obožavali. Bili smo u gradu više prema zapadu pa nema toliko stranaca. Kad god ni nas bijelce vidjeli, njima je to bilo fascinantno. Doslovno su nas slikali ili su nas tražili da se slikaju s nama. Stvarno su bili dragi prema nama, sretni što nas vide i govorili bi: “Ajme, došli ste. Kako cool.”. Bili su odlični.
Inače jede azijsku hranu, ali pazi na unos kalorija. Kao i u svakom sportu, fizička spremnost je bitna. Kad je bila dijete, voljela je mijenjati sportove. Prisjeća se kako je trenirala odbojku svega nekoliko dana. Trenerica je bila jako stroga, a ona je zakasnila na trening te se bojala ući u dvoranu. Tata je zaslužan za biranje sportskog penjanja kao primarnog sporta i nije niti malo pogriješio.
– Uglavnom, probala sam stvarno jako puno toga pa je to u jednom trenutku stalo. Onda je moj tata rekao da se moram nečime baviti. Vidio je plakat za tečaj penjanja, a i on je kao mlađi penjao. Pitamo me želim li probati, probala sam i tako sam ostala u tome.
Ove godine cilj joj je bio vratiti se nakon ozljede, kao i u formu koju je imala prije. Kaže da je sad sklonija ozljedama nego prije 5-6 godina stoga često radi preventivne vježbe koje joj dosta pomažu. Što nam je Anja još otkrila, doznajte u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u ponedjeljak 19. listopada s početkom u 17 sati i 30 minuta.
foto: Andriana Baćurin, privatna arhiva
