„Košarka je moj život, ali sanjam kad će jednog dana ona postati moj posao, a ne samo hobi!“, rekla je Kristina Peris, ikona karlovačke košarke. Osim što je tajnica Ženskog košarkaškog kluba Karlovac, Kristina je predsjednica Košarkaškog saveza Karlovačke županije, tajnica Udruge košarkaških sudaca Karlovačke županije i članica Sabora Hrvatskog košarkaškog saveza. Život kroz košarku opisuje riječima pjesme Tereze Kesovije naziva „Moja posljednja i prva ljubavi“. Ženski košarkaški klub Karlovac u kojemu oduvijek volontira od svega je ipak najveća ljubav kad je u pitanju košarkaška lopta.
– Ženski košarkaški klub Karlovac ove godine imao je 30 godina. Imali smo veliku feštu na Vunskom polju. Pozvali smo sve naše članove od početka rada kluba do danas. Zaista su se svi odazvali. Gotovo svi predsjednici, tajnici i bivše košarkašice su došli. Velim, 30 godina je puno, ali sve je to što ste nabrojali volonterski rad. Osim, mogu reći, u Udruzi košarkaških sudaca, gdje sam dugi niz godina bila i opunomoćenik na utakmicama i pomoćni sudac, to se plaća po tarifi koju određuju HKS i KSZ, ali, realno, i tu ste na utakmicama i subotom i nedjeljom. Morate odraditi svoj posao, navodi Kristina.
U 30 godina rada bilo je uspona i padova, dodaje Kristina. Kroz klub je prošlo oko 800 igračica što se ne čini puno, ali za košarku je to itekako velika brojka. Košarka je dosta kompleksna. Mora se sve razumjeti što se radi na parketu i vrlo je fizički naporna.
– Imamo 65 curica. Sad imamo četiri trenera koji su licencirani. Imamo dva trenera koji su voditelji, Daniel Peris i Tibor Oroši. Imamo još dva trenera koja imamo za mlađe dobne kategorije. To je naša bivša košarkašica Iris Jakin uz Krunoslava Laskača. Supervizori su im Danijel i Tibor koje sam već spomenula.
Kristina je s 12 godina počela trenirati. Prvo je trenirala rukomet gdje je odmah zadobila ozljedu. Pokušala je odbojku, no i to joj nije išlo. Na preporuku jednog profesora upisala je košarku.
– Puno smo putovali što je isto bilo zanimljivo. Ja sam počela igrati još u EX YU, tamo negdje oko 1984. godine. Tad su postojala dva kluba u Karlovcu, Željezničar i Jugoturbina. Bila sam članica oba do rata. Poslije su se oni fuzionirali u jedan. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, klubovi su se ugasili. Onda je nas par cura 1996. godine osnovalo ovaj klub.
Jedina utakmica na kojoj je ikad plakala jest u susretu protiv Zadra. Sa svojim suigračicama vodila je s dva koša razlike, ali cura iz Zadra s centra je zabila tricu zajedno sa zvukom sirene.
– Međutim, onda su Zadranke u međuvremenu odustale. Mi smo se kvalificirale za prvu hrvatsku ligu. Tad se i košarkaški klub u isto vrijeme kvalificirao za istu tu prvu ligu. Grad je odlučio da nema novaca za jedne i druge. Mi smo, nažalost, usprkos tom nesretnom porazu od Zadra ušli u prvu pa su rekli da nema novaca za nas. Ostale smo druga liga i te godine i evo, od tada uglavnom igramo seniorske druge lige, a juniorske, kadetske i pretkadetske igrale smo sve lige.
Prijateljstva koja su u sportu vječna, za Kristinu su najveće bogatstvo. S nekim ljudima ne vidi se i cijelo desetljeće, ali kad dođe do susreta, kao da je vrijeme stalo. Za svakog sportaša navodi da je veličina, no ako mora izdvojiti nekoliko njih kojima se posebno divi, onda su to Michael Jordan i Toni Kukoč. Što nam je Kristina još otkrila, doznajte danas u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ danas u 17 sati i 30 minuta.
foto: Andriana Baćurin/privatna arhiva Kristine Peris i Ženskog košarkaškog kluba Karlovac
