
Početkom studenoga magla je ponovno progutala Karlovac. Najprije su nestale rijeke, zatim pročelja, krošnje i ulice, a na kraju i osjećaj da se iza bijele zavjese nalazi isti grad kojim svakodnevno prolazimo. Poznata mjesta dobila su nepoznata lica, sjene su se izdužile, a iz tame su izronile priče o vodenim bićima, sirenama, duhovima i ljudima koji već dugo počivaju pod dubovačkom zemljom.
Od 2. do 8. studenoga Fog Festival pustio je maglu u stare zidine, knjižnice, kino, barove, dječju maštu i na groblje. Karlovac se tih sedam dana nije skrivao od svoje tmurne strane – prihvatio ju je i pretvorio u turističku priču koja je istodobno bila kreativna, edukativna, neobična i dovoljno jeziva da se poslije nekih programa putem kući ipak češće pogledavalo preko ramena.
Iz magle govori organizator
Iza svake sjene, priče i maglovitog programa ipak stoje ljudi koji su festival osmislili i Karlovac na sedam dana pretvorili u mjesto susreta znanosti, umjetnosti, mitologije i lokalne povijesti.
Festival organizira Paviljon Katzler uz pokroviteljstvo Turističke zajednice grada Karlovca te u suradnji s gradskim ustanovama, udrugama, umjetnicima i turističkim vodičima. Nastao je iz suvenira „Karlovačka magla“, predstavljenog 2018. godine kao duhovita igra izrazom „prodavanje magle“. Fotografski natječaj postupno je prerastao u jednotjednu manifestaciju koja kasnu jesen pretvara u vrijeme za upoznavanje mračnijeg, maglovitijeg i pomalo začudnog Karlovca.
Grad koji više nije izgledao poznato

Vrata maglovitog tjedna otvorena su ondje gdje bi svaka dobra mračna priča mogla započeti – u Starom gradu Dubovcu. Izložba fotografija „Uhvati maglu objektivom“ pokazala je što se dogodi kada Karlovac izgubi jasne obrise.
Na izloženim fotografijama stepenice nisu nužno vodile nekamo, stabla su stajala sama poput nijemih čuvara, a šuma je skrivala vlastiti kraj. Ulice kojima svakodnevno prolazimo djelovale su napušteno, dok su stare kuće i građevine iza maglene zavjese izgledale kao da ondje stoje mnogo dulje nego što bi trebale.
Stručni žiri odabrao je 20 fotografija. Prvo mjesto osvojila je Marina Gašpar fotografijom „Na osami“, drugo Dinko Stopić radom „Stairways to Fog“, dok je treće mjesto pripalo Luciji Vargović i fotografiji „Šuma“. Motivi su snimljeni u Karlovcu i okolici, uz Kupu, Koranu, Mrežnicu i Dobru – rijeke koje gradu daju život, ali mu u hladnijem dijelu godine daruju i savršenu kulisu za priče o onome što možda postoji s druge strane magle.
Fotografi su zabilježili upravo ono što magla najbolje radi: briše granicu između stvarnoga i nestvarnoga. Ponekad joj je dovoljan samo jedan trenutak da poznati krajolik pretvori u mjesto na kojem više nismo potpuno sigurni što gledamo – ni gleda li nešto iz njega nas.
Sapun od nečega što se ne može uhvatiti
Sljedećeg dana magla je dobila gotovo opipljiv oblik. U Knjižnici za mlade održana je radionica izrade prirodnog sapuna od karlovačke magle pod vodstvom Željke Janjanin.
Nešto što inače prolazi između prstiju, nestaje pod prvim zrakama sunca i nikada ne ostaje ondje gdje smo ga posljednji put vidjeli, sudionici su simbolično zatvorili u mali mirisni predmet. Upoznali su postupak izrade prirodnog sapuna i izradili vlastite suvenire inspirirane pojavom koja već desetljećima obavija grad.
Bila je to jedna od vedrijih festivalskih aktivnosti, ali ideja je i dalje zvučala neobično: ponijeti komadić karlovačke magle kući, zatvoriti ga u kupaonicu i nadati se da iz njega tijekom noći neće izaći nešto što u receptu nije bilo navedeno.
Znanost zna kako nastaje magla, ali ne zna što se u njoj skriva
U Kinu Edison magli se pristupilo ozbiljno i znanstveno. Meteorolog Državnog hidrometeorološkog zavoda Tomislav Kozarić govorio je o njezinu nastanku, vrstama magle i uvjetima zbog kojih je Karlovac među najmaglovitijim hrvatskim gradovima.
Četiri rijeke, velika količina vlage, hlađenje tla, temperatura zraka, zasićenost vodenom parom i lokalni reljef daju sasvim konkretno objašnjenje pojave koja često prekrije grad. Magla, dakle, nije natprirodna. Barem njezin meteorološki dio nije.
Predavanje je pokazalo da razumijevanje njezina nastanka ne umanjuje osjećaj nelagode kada se pred nama izgubi nekoliko metara ceste, kada poznata kuća postane samo tamna mrlja ili kada se iz bjeline začuju koraci kojima ne možemo odrediti izvor.
Znanost može objasniti kapljice vode koje lebde u zraku. Za sve ono što čovjek u njima zamisli ipak je odgovorna neka druga, mnogo mračnija prognoza.
Platna na kojima se obrisi namjerno gube

U četvrtak navečer magla je sišla na slikarska platna. Radionica „Fog & Faf“, koju je u Caffe baru Croata vodila Antonela Zvonković, povezala je slikanje maglovitih prizora s degustacijom koktela „Karlovačka magla“ i „Faf“.
FOTO: Baka i bicikl, Antonela Zvonković
Sudionici nisu morali precizno prikazati ono što vide. Magla ionako ne priznaje ravne linije, jasne rubove ni potpune odgovore. Na platnima su se pojavljivali krajolici čiji su dijelovi ostali skriveni, tamni obrisi bez jasnog identiteta i prizori koji su se mogli protumačiti na različite načine.
Možda je to bilo stablo. Možda toranj. Možda samo potez kista. A možda se u kutu slike pojavilo nešto što autor uopće nije namjeravao naslikati.
U opuštenoj atmosferi nastajala su platna koja su izgledala poput fragmenata sna kojeg se ujutro ne možemo potpuno sjetiti. Upravo je ta nedorečenost najbolje odgovarala festivalu posvećenom pojavi koja uvijek nešto sakrije.
FOTO (koktela): Demjan Rožman
Kad se bića iz vode popnu do Dubovca
Najmračnija festivalska večer stigla je u petak. Unutar zidina Staroga grada Dubovca Kristijan Petrović, poznat kao The Dark Storyteller, održao je predavanje „Occulta Aquarum“, posvećeno mitologiji vodenih bića.
Karlovac je grad četiriju rijeka, ali voda u starim pričama nikada nije samo mirna površina koja odražava nebo. Ispod nje postoje dubine koje ne poznajemo, struje koje ne možemo kontrolirati i bića koja čovjeka promatraju iz svijeta u koji nije pozvan.
Sirene, riječni duhovi i druga stvorenja iz mitova stoljećima su služili kao objašnjenje za nestanke, utapanja, neobične zvukove i strah od onoga što se ne vidi ispod površine. U mraku Dubovca te priče nisu zvučale poput davno zaboravljenog folklora. Zvučale su poput upozorenja.
Dok je Karlovac ispod zidina tonuo u vlagu i tamu, publika je slušala o bićima koja pripadaju vodi, ali ne moraju uvijek u njoj i ostati. Nitko ih nije vidio na povratku kući. Ili barem nitko nije želio priznati da jest.
Karlovačke sirene možda nisu samo priča
Tajanstveni svijet vode predstavljen je i najmlađima. Na Odjelu za djecu i mladež Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ održana je radionica „Karlovačke sirene“.
Ako sirene stoljećima žive u pričama uz mora, jezera i rijeke, teško je vjerovati da bi potpuno zaobišle grad koji ima čak četiri rijeke. Možda se skrivaju pod granama uz Kupu, među sedrenim barijerama Mrežnice, u zelenilu Korane ili u tamnijim dijelovima Dobre. Možda čekaju da ih netko nacrta kako bi napokon dobile lice.
Dječja mašta dala im je različite boje, oblike i karaktere. Neke su djelovale prijateljski, neke nestašno, a neke poput bića kojima se ipak ne bi trebalo previše približavati. Radionica je spojila lokalne rijeke i mitologiju te pokazala kako grad može stvarati vlastite legende – osobito kada ga prekrije dovoljno gusta magla.
FOTO: FB Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”
„Magličasta“ je stigla među najmlađe
Subotnje jutro u Zelenoj knjižnici Aquatike proteklo je uz meteorologa Zorana Vakulu i predstavljanje slikovnice „Magličasta“.
U prostoru okruženom vodom i njezinim stanovnicima djeca su upoznavala maglu kroz priču, ilustracije i razgovor. Pojava koja odraslima često znači slabiju vidljivost, hladnoću i nelagodu u slikovnici je dobila drukčiji karakter – postala je lik koji se može upoznati i razumjeti.
No čak i kada joj damo ime i nacrtamo lice, magla ne postaje potpuno bezazlena. Ona i dalje dolazi bez pitanja, prekriva ono što želi i odlazi tek kada sama odluči. Upravo je zato „Magličasta“ bila savršena gošća festivala: dovoljno nježna za djecu, a dovoljno nepredvidiva da ostane prava karlovačka magla.
Ondje gdje je tišina glasnija od koraka
Kada je pala noć, posjetitelji su se okupili pred grobljem Dubovac. Turistička vodičica Ivančica Šebalj povela ih je u šetnju „U zagrljaju tišine“.
Vrata su ostala iza njih, a ispred su se nizali stari nadgrobni spomenici, kameni anđeli, križevi, izblijedjela imena i godine između kojih su bili sažeti čitavi ljudski životi. Svjetlost je otkrivala samo dijelove puta, dok je ostatak groblja ostajao u mraku.
Iza spomenika ne nalaze se samo posmrtni ostaci nego i povijest Karlovca: obiteljske tragedije, ugledni građani, zaboravljena imena i priče koje su nekoć bile nečija svakodnevica. U noćnoj šetnji prošlost nije djelovala daleko. Bila je odmah uz stazu, nekoliko koraka iza skupine ili u zvuku lišća koji se pojavio baš kada je vodičica prestala govoriti.
Tišina groblja nije bila potpuna. Čuli su se koraci, tiho disanje i pokoji šapat. Problem je bio samo u tome što se u mraku nije uvijek moglo utvrditi pripadaju li svi ti zvukovi ljudima koji su na groblje došli zajedno.
Duhove nije trebalo izmišljati. Dovoljno je bilo zastati među spomenicima i dopustiti mašti da dovrši ono što magla nije otkrila.
Kad su sve priče ispričane, pojavili su se skeptici
Posljednjeg dana festivala u Papa’s Baru održani su „Skeptici u pubu“, uz Nevena Šuicu, Antuna Alegra i Mladena Maradina.
Nakon tjedna ispunjenog maglovitim fotografijama, sirenama, vodenim bićima i noćnim hodanjem među grobovima došlo je vrijeme za pitanja, argumente i kritičko promišljanje. Zašto ljudi vjeruju u neobjašnjive pojave? Kako nastaju urbane legende? Kada zanimljiva priča prerasta u tvrdnju za koju su ipak potrebni dokazi?
Skeptici su simbolično pokušali rastjerati maglu koja se tijekom festivala nakupila između činjenica, mitova i mašte. Ipak, ni nakon posljednjeg razgovora nisu nestale sve sjene. Neke priče prežive upravo zato što ih nije moguće potpuno dokazati – ali ni sasvim zaboraviti.
Bio je to prikladan završetak festivala: nakon svega što smo čuli, vidjeli i možda samo umislili, svatko je mogao odlučiti što će ponijeti kući. Znanstveno objašnjenje, dobru priču ili neugodan osjećaj da nisu svi događaji posljednjih sedam dana imali jednostavan odgovor.
Što su građani vidjeli u magli?

Netko je u njoj pronašao inspiraciju, netko novo znanje, a netko razlog da na povratku kući malo ubrza korak. Posjetitelji su tijekom sedam dana upoznali Karlovac iz perspektive koja istodobno privlači i izaziva nelagodu.
FOTO: U zagrljaju zime, Nataša Jakšić
„Meni su malo strašna ova okultna predavanja, ali šetnja grobljem mi je bila taman dovoljno misticizma” kaže Marina,
„Do sada na žalost nisam stigla na sve događaje, ali ove godine sam obišla gotovo sve!” rekla je Ksenija.
„Nikada nisam mislio da grad stvarno može prodati maglu, a kamo li na ovakav način. Odlično!” pohvalio je Josip.
Karlovac je prodao maglu i razotkrio vlastite sjene

Fog Festival izrastao je iz originalnog suvenira „Karlovačka magla“, lansiranog 2018. godine kao duhovita „prodaja magle“. Iza te igre riječima razvio se prepoznatljiv turistički sadržaj koji povezuje gradske ustanove, umjetnike, stručnjake, vodiče i publiku te oživljava inače mirnije kasnojesensko razdoblje.
Festival ne pokušava sakriti ono zbog čega mnogi studeni smatraju sivim i tmurnim mjesecom. Upravo suprotno – koristi vlagu, hladnoću, rani mrak i maglu kako bi Karlovac predstavio kao grad koji vrijedi upoznati i onda kada mu se ne vide svi obrisi.
Tijekom sedam dana magla je bila znanstvena pojava, fotografska inspiracija, suvenir, slikarski motiv i prolaz prema starim legendama. Vodila je posjetitelje od dubovačkih zidina do riječnih dubina, iz dječje mašte među grobove te na kraju do skeptika koji su pokušali razdvojiti činjenice od privida.
No magla se nikada ne raziđe potpuno. U njoj uvijek ostane poneka sjena, nejasan obris ili pitanje na koje nitko ne odgovori.
Ovogodišnji Fog Festival pokazao je da Karlovac ne mora čekati sunce kako bi izgledao privlačno. Ponekad je najzanimljiviji upravo onda kada nestane pred očima, kada ulice utihnu i kada više nismo sigurni skriva li se iza bijele zavjese samo grad koji poznajemo.
Ili nešto što je cijelo vrijeme čekalo da padne magla.






































































































































































