Danas, 18. studenoga, Hrvatska obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Prošlo je 35 godina od pada Vukovara, grada koji je postao simbol hrvatskog otpora, hrabrosti i žrtve. Među brojnim braniteljima koji su svoje živote položili u obrani grada heroja bio je i Dubravko Pranjić, bojnik Hrvatske vojske i hrvatski branitelj koji je 28. listopada 1991. godine poginuo u obrani Vukovara. Njegova žrtva i danas se s posebnim poštovanjem čuva od zaborava.

U spomen na Dubravka Pranjića, 25. listopada ove godine održano je obilježavanje 35. godišnjice njegove pogibije. Uz članove mjesnog odbora, obitelj i prijatelje, obilježavanju su prisustvovali i njegovi suborci. Među njima je bio Josip Horvat, poznatiji kao Mađar, jedan od zapovjednika 4. bojne tenkovske jedinice i Pranjićev zapovjednik tijekom Domovinskog rata.

Horvat se prisjetio Dubravka kao odanog, poštenog, časnog i odlučnog dobrovoljca, naglasivši kako je za odlazak u tada opkoljeni Vukovar bila potrebna iznimna hrabrost. Smatra kako bi Pranjićeva žrtva trebala biti trajno obilježena i u samom Vukovaru, gradu u čijoj je obrani izgubio život.

– Kada se sjetim njega, teško mi je. Jedini je branitelj iz Karlovca, zaslužio je da mu se tamo u Vukovaru gdje je poginuo podigne spomenik. Da se grad Vukovar malo potrudi, pošto se vlast promijenila. Sad bi ova nova vlast koja je to preuzela trebala to doraditi. Zaslužio je to, kao i drugi koji su tamo i imaju svoje spomenike, prisjetio se Josip Horvat jedan od zapovjednika 4. bojne tenkovske jedinice.

Obilježavanje Dana sjećanja prilika je ne samo za odavanje počasti poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima, već i za promišljanje o važnosti prenošenja sjećanja na Domovinski rat mlađim generacijama. Današnji učenici o ratnim stradanjima uče iz udžbenika, dokumentarnih filmova te tijekom posjeta Vukovaru, njegovim muzejima i memorijalnim centrima.

Ipak, Horvat smatra kako su osobna svjedočanstva sudionika obrane Vukovara nezamjenjiv dio očuvanja povijesnog sjećanja. Upravo zato, kada god ima priliku, odlazi među učenike i govori o vlastitim iskustvima iz ratnih dana.

– Ja idem po školama kada me zovu, pričam o Vukovaru. Oni u muzejima i vojarnama drugačije pričaju, oni su mlađi, nisu to prošli i imaju određeno što smiju reći, ne smiju sve ispričati. Kod mene nema toga, ja svugdje kažem. Oni kada slušaju kažu da to nije tako bilo. Mlađi su jako zainteresirani, bilo je rečeno u Ministarstvu branitelja kada idu autobusi da će uvijek nekoga od zapovjednika koji su bili u Vukovaru od prvih dana pozvati da u tim autobusima ispričaju kako je bilo. Ali nikad nisu pozvali, uvijek zovu mlade vodiče koji su sve naučili iz knjiga i priča, istaknuo je Horvat.

Danas, kada se diljem Hrvatske pale svijeće u znak sjećanja na Vukovar i Škabrnju, prisjećamo se i svih onih čija su imena neraskidivo povezana s obranom hrvatske slobode. Među njima je i Dubravko Pranjić, Karlovčanin koji je svoj život položio daleko od rodnog grada, braneći Vukovar.

Trideset i pet godina poslije, sjećanje na njegovu žrtvu, kao i na žrtvu svih hrvatskih branitelja i civila stradalih u Domovinskom ratu, ostaje trajna obveza sadašnjih i budućih generacija. Jer iza svakog imena stoji život, obitelj i priča koja ne smije biti zaboravljena.