Vjerojatno je mali postotak osoba na svijetu koji ne voli pizzu. Omiljena je i mladima i starima, a dolazi nam iz Napulja, najvećeg grada južne Italije. Ljubav prema ovom kulinarskom specijalitetu gaji 25-ogodišnji Zdravko Luketić iz Duge Rese koji je već 8 godina vlasnik pizzerije. Godine 1996. njegovi su roditelji pokrenuli obiteljski posao, a danas je on pizza majstor koji sam kreira svoje poslovanje.
– U našoj ponudi su pretežno pizze. Probali jesmo nešto drugo, ali manjak je radne snage. Trenutno ne možemo, no plan je da proširimo poslovanje. Trenutno su tu pizze. Znam da sam tu jak. Ljudi najčešće traže vegeterijane, pizze s ribom, a najklasičnija je miješana pizza. Domaća je među najprodavanijima. To je standard jako ljute pizze. Imamo normalnu veličinu pizze i jumbo, rekao je Zdravko.
Svaki posao ima svoje prednosti i nedostatke, a Zdravko je ipak sretan što ima obiteljski posao i da je sam sebi gazda, jer je tako opušteniji i zna da ako nešto pogriješi, sam si je kriv.
– Jedino što nema tih vremenskih neprilika. Ono kad su ljudi na terenu, pa kiša pada ili puše. Ovdje je uvijek ista temperatura, ista atmosfera. To mi je zgodno. Idemo i po terenu. Potražnja se mijenja. U ljeti je nekad slabije, a nekad jače. Stvarno nema pravila. Nekad je utorak jači od subote. Nekad je ludnica po 10 dana. Zna u 1. i 2. mjesecu biti slabije, ali nije loše. Trudim se. Gledam po društvenim mrežama onda eksperimentiram. Vidim neke restorane, odem, vidim i isprobam iako mi se pizza više ne jede. Možda bih uveo jela s roštilja, tvrdi Zdravko.
U svoje je poslovanje uveo pizza platu koja nije prisutna na našim područjima, a koja će i njemu i gostima biti idealna, jer je ponekad teško udovoljiti korisnicima. Zdravko smatra da su pizza majstori danas cijenjeni, imaju visoke plaće, ali nedostaje radne snage.
– Tako je. Puno njih proba raditi, odu u velike restorane, isprobaju rad u velikoj gužvi i odustanu. Pogotovo tko je naučen na električnu peć, pa dođe na krušnu, to je problem. Netko se prestraši, a netko ne. Ima svakakvih dana, ali ja nikad nemam osjećaj da mi se neda raditi, mišljenja je Zdravko.
Zdravko se jednog dana vidi na nekom natjecanju, ali kaže da ga je uvijek strah od pojavljivanja treme. Zadovoljan je poslovanjem koje je proširio i van granica naše županije s obzirom na terenski rad. Želimo mu puno sreće u daljnjim poslovnim vodama!
