U vrijeme blagdana Svih svetih i Dušnog dana slavimo sve kršćanske svece i prisjećamo se naših najmilijih koji više nisu s nama. Pritom tradicionalno obilazimo groblja gdje polažemo cvijeće i palimo svijeće na njihovim posljednjim počivalištima. Monsignor Ferdinand Vražić iz crkve Presvetog Srca Isusovog u Novom Centru detaljnije je objasnio značaj ovih dana. Napomenuo je da se blagdan Svih svetih nekoć nazivao prvi Božić zbog bogatstva stola i običaja i da ima veliku važnost kod hrvatskog naroda i Crkve općenito. Svi sveti žele naglasiti spomen na sve osobe kojima je Crkva unatrag dvije tisuće godina dodijelila svetački status. Međutim, obilježavanje blagdana krenulo je tek krajem prvog tisućljeća jer su dotada sveci bili isključivo mučenici. Blagdan se temelji na Knjizi Otkrivenja svetog Ivana Apostola.
-Blagdan Svih svetih spomendanom svih pokojnika prenosi naše spasonosne misli i molitve sa scene ovoga života u novi život, u budućnost. Zato je blagdan Svih svetih bitno povezanost Zemlje sa Nebom, Neba sa Zemljom, život svetosti s vječnim životom u Kraljevstvu Božjem, objasnio je Vražić.
Glasovita blaženstva koje je Isus rekao u Propovijedi na gori temelj su svetosti čovjeka, a time i blagdana Svih svetih. Povezavši Kristove riječi s porukom koju blagdan Svi sveti šalje vjernicima, Vražić je rekao sljedeće:
–Blagdan Svih svetih je drag i lijep po običajima, po tradiciji, po svemu, ali ostaje pust i prazan ako srce ostaje prazno. Napunimo baterije vjere, duhovnosti, radosti, veselja i ljubavi jer to je život. Bez toga života nema.
Nadalje, Vražić se dotaknuo i Dušnog dana koji je veoma povezan s blagdanom Svih svetih spomenom na sve mrtve i preminule i koji se preko tisuću godina slavi kao danas. Koliko god se već dugo slavi, Dušni dan se slavio otkako čovjek zna za sebe jer su čak i pripadnici grčkih, rimskih i poganskih vjera, odnosno ljudi koji su živjeli prije Isusa, vjerovali u život poslije smrti. Vražić je spomenuo i da je Dušni dan danas uglavnom podcijenjen u usporedbi sa Svim svetima, a upravo bismo taj dan trebali slaviti kada se prisjećamo svojih bližnjih.
–Kada dođemo na grob, pa da staneš i razmisliš i pritisneš dugme vjere, ali dugme vjere naših ušiju, onda će ti iz svakoga groba dolaziti jedna poruka nama živima. Sinko, dijete drago, prijatelju, samo mi ti možeš pomoći molitvom za oslobođenje moje duše za ulazak u sjedinjenje s Bogom, objasnio je Vražić.
Konačna poruka monsignora Vražića je:
–Dijete drago, sinko, prijatelju, ono što si ti danas: mlad, jak, sposoban i na vlasti, to sam ja bio jučer, jeka toga. Ali što sam ja danas u grobu i čekam tvoju pomoć, to ćeš ti biti sutra. Vidimo povezanost: smrt nije točka, smrt nije završetak. Smrt je zapravo izlazak sunca koje pokazuje novi život, stvarniji od ovoga. Zato nastojte, braćo draga, na Dušni dan, kada se budeš sjetio i pohodio grob svojih dragih, izmoliti bar jedan Očenaš i reći „Dajte mi mir, a ti moli za mene, za moj mir u mome životu, sada u ovome vremenu u kojemu ja živim.“
Premda potječe od Rimokatoličke crkve, danas su Svi sveti i Dušni dan prihvaćeni kao zajednička civilizacijska vrijednost bez obzira na vjersku pripadnost. Stoga je to i državni praznik u svim zemljama zapadne kulture.
