Slavi se svetkovina Svih Svetih. Zajednički molimo za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Crkva je odredila 1. studeni kao datum koji je poseban u životu svakog kršćana. Za duše dragih nam pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kad dođu u Kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Posjetili smo gradska groblja koja odišu mirom i sjećanjima koja će vječno živjeti.
– Smatram da su Sisvete divan dan kad se prisjetimo svih naših koji više nisu s nama. Te stvari bitno pomažu nama koji smo ostali, tvrdi Suzana Šnajdar.
Život nam proleti za tren i ponekad nismo svjesni čime smo sve okruženi. Ponajviše nismo svjesni velike ljubavi naših bližnjih. Kad dođe trenutak rastanka, svi osjećamo veliku bol, prazninu i tugu. Ostaju sjećanja, drage nam uspomene i nada da su naši pokojni sada na boljem mjestu.
– Posjećujem mog pokojnog supruga koji je i preminuo na dan Svih Svetih, ali i sve ostale članove naših obitelji i prijatelja koji nam nedostaju, rekla je Suzana.
Groblja su gradovi mrtvih, imaju svoj život i svoju smrt. Na njima se čita povijest grada jer „izgledom groblja i bogatije i siromašnije sredine otkrivaju istinu svog ukusa“. U prošlosti, građani su svoje mrtve sahranjivali neposredno uz crkvu.
– Ovaj blagdan znači mi jako puno. Prvo, sjetimo se svojih pokojnih i družimo se tu s njima. To je jako lijepo. Tijekom cijele godine sam na groblju, komentirao je Dragomir Mijović.
Naravno, Svi Sveti nisu jedini dan u godini kad bismo se trebali prisjećati naših pokojnika. Svi smo mi njihovi nasljednici i trebamo graditi ono što su nam ostavili u nasljeđu.
– Smatram da bi se kršćani trebali prisjećati svojih pokojnika svaki dan. Za svoje najmilije daje se onoliko koliko košta, pa me povećanje cijena ne zanima, mišljenja je Dragomir.
Sve se duše okupljaju ondje gdje je vječni sjaj, a sjećanja na naše voljene daju nam nadu i hrabrost da u ovozemaljskom životu budemo najbolja verzija sebe.
