Nakon prve demobilizacije 110. brigade HV formirana je 13. domobranska pukovnija Karlovac. Zapovijed za ustrojavanje pukovnije dobio je zapovjednik 2. bojne 110. brigade bojnik Vilim Lulić. Cijela organizacija završena je 15. studenog 1992. godine kad je zapovjednik pukovnije izvijestio zapovjedništvo 4. Operativne zone o punoj operativnoj spremnosti novoustrojene postrojbe. Prošla su 3 desetljeća, a njeni se članovi s tugom u srcima prisjećaju teških, ali ponosnih dana.
– Uvijek se sjetimo kako smo se osnovali, kako je to sve na brzinu išlo i kad pogledamo sva ta imena ovdje i na Turnju, naravno da nas to podsjeti, ako ne cijelu godinu, da su ovi dani u 11. mjesecu oko Vukovara i oko naše obljetnice poprilično stresni. Ono što je tragično, svake godine sve nas je manje, rekao je Krešimir Perković, član 13. domobranske pukovnije Karlovac unutar 110. brigade ZNG HV.
Prvo sjedište zapovjedništva 13. domobranske pukovnije bilo je u Vranyczanyjevoj ulici na broju 4, a 4. travnja 1993. godine seli se u zgradu današnjeg sjedišta Veleučilišta u Karlovcu. Na mjestu zapovjednika Vilima Lulića u svibnju je zamijenio bojnik Ivan Lorković. Jezgru ljudstva činili su pripadnici 2. bojne 110. brigade dok postojeća Samostalna domobranska bojna postaje 1. bojna nove pukovnije. 13. domobranska pukovnija opstoji do 30. lipnja 1995. kada se gasi, a njezinih 528 pripadnika prelazi, zajedno s tada mobiliziranim pripadnicima 110. brigade HV, u novoformiranu 110. domobransku pukovniju Karlovac i sudjeluje u veličanstvenoj vojno – redarstvenoj operaciji “Oluja”.
– Nekad smo išli po mnogim grobljima, međutim, sad više jednostavno fizički ne stignemo. Idemo na Turanj. To nam je obavezno, jer tamo je bilo naše operativno zapovjedništvo gdje je sad Muzej Domovinskog rata. Idemo na Veleučilište u Karlovcu gdje je bilo zapovjedništvo 13. domobranske pukovnije. Tamo ostavljamo lovorov vijenac gdje je postavljena ploča u spomen na 13. pukovniju. Navečer idemo na svetu misu u Crkvu Presvetog srca Isusovog, dodao je Perković.
U periodu svog operativnog postojanja što iznosi 958 dana, 13. domobranska pukovnija bila je nositelj obrane Karlovca i cjelokupne obrane karlovačke bojišnice. Branila je oko 40 kilometara meandrirane crte bojišnice od kanala Kupa – Kupa do Zastinje, Ladvenjka i Selišća zajedno s Markušićem.
Kroz pukovniju je prošlo 3148 pripadnika od čega su bile 92 žene. Stradalo je 39 pripadnika, a više od 70 ih je ranjeno ili ozlijeđeno. U evidenciji stradalnika pukovnije zapisana su i 4 poginula branitelja Samostalne domobranske bojne Karlovac i 36 poginulih pripadnika Narodne zaštite.
