Ako ste mislili da su u našem županijskom nogometu prisutni samo muškarci, onda ste se totalno prevarili. Upoznajte Antonelu Brozović i Ivu Stojković, nekadašnje aktivne nogometašice, a danas nogometne sutkinje za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije. Nogomet im je, kako kažu, očito urezan duboko u gene, jer danas im je život nezamisliv bez utakmica i treninga. Antonela je svoju karijeru počela još kao djevojčica i igrala je s dečkima u NK Dobra (Sveti Petar), dok je Iva prvenstveno igrala odbojku, no presudila je ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Njen prvi klub bio je ŽNK 4 rijeke Karlovac i zauvijek će biti zahvalna što je imala priliku stvoriti svoje prve nogometne korake baš u tom klubu.
– Tadašnja najbolja prijateljica upisala se na nogomet čim se otvorio ŽNK 4 rijeke Karlovac, a kako mi je deda isto bivši nogometaš i cijeli život sam s njim u nogometu, tako sam se zainteresirala. Rekoh, ništa, nagovarala sam mamu i tatu da me upišu na nogomet. Inzistirala sam i oni su popustili. Ja sam tako počela svoju nogometnu priču u ŽNK 4 rijeke Karlovac koji mi je svakako otvorio vrata prema budućnosti i zapravo, zainteresirao me za tu igru od cijele ekipe do trenera koji su bili veliki odgajatelji za sve nas. Svakako, to mi je jako velika uspomena i veliko iskustvo. Tad sam imala oko 14-15 godina, rekla je Iva Stojković, nogometna sutkinja.
Prvi trener bio joj je Dario Blažina koji joj je definitivno ostao u samo lijepom sjećanju i koji joj je prenio značajne osnove za napredak dalje. Antonela je pak u svom klubu bila čak i kapetanica dečkima.
– Bratić se godinu dana prije mene upisao na nogomet, zatim brat i onda više nisam imala kod kuće s kim igrati nogomet. I ja sebi kažem: “Idem ja probati!”. Došla sam u klub i pitala mogu li se upisati. Bila sam sva sramežljiva. Svi su me prihvatili. Trenirala sam s dečkima. Bilo mi je jako super. Ono, odlična ekipa, treneri kao i svi drugi u klubu. Ondje sam bila 8 i pol’ godina. Stvarno, samo se sve nizalo. U mlađim pionirima trener Davor Maslač shvatio je da ja to stvarno volim i da imam potencijala. Rekao mi je da ću biti kapetan i tako je bilo. Onda je došao kraj u starijim pionirima i nisam više imala pravo trenirati za tu selekciju. Bilo je pitanje: “Stati ili nastaviti trenirati u ŽNK 4 rijeke Karlovac?”. Problem je bio što sam upisala srednju školu u Ogulinu, pa nisam imala priliku putovati na treninge. Pitala sam se što da napravim. Želja mi je bila ili da budem nogometni trener ili sudac, samo da ostanem u Ogulinu i u nogometu. Teta mi je poslala natječaj za nogometnog suca. U početku me je bilo sram, a bila sam jako sretna. Ajme, svi su dečki u tome. Svi su me iz moje obitelji podržali i rekli mi da pokušam. I ništa, tako sam krenula, ostala u nogometu i jako mi je drago, objasnila je Antonela Brozović, nogometna sutkinja.
Upoznale su se na tečaju za nogometne sutkinje i bilo im je drago što imaju jedna drugu pored svih muških. Međusobno se maksimalno podržavaju, bodre i tješe u teškim trenutcima, a napokon imaju i zajedničku temu za razgovor za koju svi misle da pripada samo muškom spolu. Vladimir Mikšić, karlovačka nogometna legenda, od samih početaka najveća im je podrška i zahvalne su mu na baš svemu. Tu je i dugogodišnja sutkinja Martina Neralić koja im je velika inspiracija i pokazatelj da se svi snovi mogu ostvariti. Otkrile su nam i koja im je bila prva utakmica u ulozi sutkinja.
– Svakako se sjećam svoje prve utakmice. To mi je ostalo u jako dobrom sjećanju, jer sam dobila utakmicu mlađih pionira što mi je bilo jako stresno, jer praktički nikad nisam sudila niti jednu utakmicu. Dođem na stadion i uvjeti nisu bili baš najbolji, ali imala sam stvarno izvrsnog delegata koji mi je pomogao u svemu i usmjerio me. Imala sam i podršku svojih kolega sudaca. Na kraju je to sve ispalo super, ali nekako ću tu utakmicu uvijek pamtiti. Igralo se u malom Erjavcu, Zrinski Ozalj i Duga Resa 1929. Za mene je bilo stresno i igrači su me cijenili, jer se ne susreću baš sa ženama sutkinjama, rekla je Iva.
– Sjećam se donekle. Bila sam u Josipdolu. Isto su bili mlađi pioniri. Bilo mi je jako stresno. Tresle su mi se i ruke i noge. Delegat me smirio. Sve mi je objasnio. Rekao je da će mi sve pomoći. Nije bilo nikakvih problema. Rekao je da je to pripremna utakmica koju sam morala odraditi kako bih odradila tečaj do kraja, navela je Antonela.
Svijet je navikao da se na zelenim travnjacima susreću samo muški, ali Antonela i Iva pravi su primjer da su u istom svijetu one zauzele ravnopravnu i moćnu funkciju. Ipak, žene u nogometu često se susreću s ružnim komentarima i predrasudama, a u isto vrijeme na najbolji mogući način prezentiraju ženski nogomet, grade svoj karakter, shvaćaju muški svijet kroz igru kao i njihova ponašanja u određenom trenutku, i na kraju krajeva, na ponos su svima nama koji ponekad ne vjerujemo da ne možemo ostvariti svoje snove. One su to uspjele i više ništa im ne može stati na put. Tvrde da bi sigurno sve ponovile i definitivno im je samo nebo granica, a vikend bez utakmice, izgubljen im je vikend. Ako želite saznati koji im je najdraži klub, a koji nogometaš, u kojem se županijskom klubu najviše osjećaju kao kod kuće, koji su im planovi na privatnom i nogometnom putu kao i druge brojne detalje, pogledajte emisiju Sportski pregled – danas (ponedjeljak, 15.05.2023.) u 19:00 sati i u četvrtak (18.05.2023.) u 13:00 sati.
FOTO: Filip Granić
