U Muzeju Domovinskog rata Karlovac – Turanj održana je promocija monografije „Karlovačka oklopno-mehanizirana postrojba u Domovinskom ratu“. Knjigu su predstavili autori Darjan Godić i Jakša Raguž, a događaj je organiziran u suradnji s udrugom Veterana oklopno mehanizirane postrojbe Karlovac.
–Mogu s ponosom reći da smo kolega i ja napravili prvu monografiju o oklopno-mehaniziranoj postrojbi u Domovinskom ratu uopće. Ovo je pionirski pokušaj; do sada se o oklopno-mehaniziranim postrojbama govorilo u sklopu monografija pješadijskih ili gardijskih brigada, a ovo je prvi put da je napravljeno nešto ovakvog profila. Ova postrojba to zbilja zaslužuje jer je za vrijeme Domovinskog rata zborno područje Karlovac bilo jedino zborno područje u Hrvatskoj koje nije imalo svoju gardijsku brigadu. Za vrijeme svih akcija, posebno Oluje, zadatke koje su inače radile oklopne bojne gardijske brigade ovdje je napravila ova postrojba, rekao je doktor povijesnih znanosti i djelatnik Hrvatskog instituta za povijest/Odjel za suvremenu povijest Jakša Raguž.
Doktor Raguž je objasnio kako se karlovačka oklopno-mehanizirana postrojba sukobila s korpusom srpske vojske koji je pružao najžešći otpor. Dodao je kako u svjetlu toga treba sagledati njihovu povijesnu ulogu i značaj, počevši od osnutka u rujnu 1991. godine do stabiliziranja linije bojišnice na Turnju i Mekušju.
–Poznat slučaj je i ometanje te sprječavanje prodora iz Logorišta. Tu je i sudjelovanje postrojbe u Bosanskoj Posavini 1992. godine, pa obrani Karlovca 1993. godine tijekom operacije Medački džep i Maslenica, ali najveća kruna ove postrojbe je Oluja jer je dala neizmjeran doprinos u razbijanju srpskih snaga na prostoru međurječja Korane i Mrežnice te oslobađanja područja Korduna. Bez nje bi bilo puno više stradalih i upitan bi bio tempo oslobađanja cijelog tog prostora. Ova je postrojba imala zbilja velik značaj i zbilja je zaslužila da bude prva koja ima ovu monografiju.
S obzirom da je Karlovac poprilično stradao u Domovinskom ratu i da mnogi i dalje žive s posljedicama rata, ne čudi velik interes domaćih ljudi i branitelja koji su u velikom broju došli u muzej kako bi svjedočili predstavljanju monografije. Doktor Raguž istaknuo je kako je postrojba brojila malo manje od 400 ljudi, a značajan broj pripadnika surađivao je prilikom izrade monografije.
–Rad na knjizi je bio dosta izazovan zbog nedostatka izvorne arhivske građe. Dio građe se jednostavno negdje zagubio u arhivima, a neke postrojbe nisu ni pisale dokumente. Moramo znati da je 1991. godine bio kaos i Hrvatska vojska se tek ustrojavala pa nije bilo vremena za pisanje izvješća. Zato smo trebali voditi razgovore sa svjedocima, tzv. metoda usmene povijesti. To je vrlo zahtjevna metoda jer zahtijeva mnogo razgovora i slušanja, a imali smo desetak i više sati razgovora. Sve ih je trebalo transkribirati i proći s govornicima, a ponekad ih je trebalo sučeliti s izvornim dokumentima koje smo imali da vidimo što su kazivači možda pogriješili, rekao je doktor povijesnih znanosti i zaposlenik Hrvatskog instituta za povijest Darjan Godić.
S obzirom da je prošlo više od trideset godina od Domovinskog rata, ljudi zaboravljaju točne datume, napomenuo je doktor Godić. Zahvalio se veteranima postrojbe na aktivnom sudjelovanju tijekom pisanja knjige i korektnoj suradnji, a autori vjeruju da će knjiga privući mnogo čitalačke publike u Hrvatskoj.
