Više od 6.000 ljudi rade kao pomoćnici u nastavi u Hrvatskoj s učenicima koji imaju određene poteškoće. Njihova uloga u školstvu za dijete s poteškoćama iznimno je važna, ali često imaju problema sa sustavom ili lokalnom samoupravom kada su u pitanju primanja i plaće.
-Pravilnik koji je stupio na snagu prošle godine donio je neke izmjene, mogu reći dobre za nas iako uvijek postoji mjesta za bolje promjene. Donio nam je minimalnu satnicu, obračun broja sati na koji smo prijavljeni i rad do kraja školske godine jer smo dosad bili do kraja nastavne godine. Problem u Karlovcu je možda to da osnivači Grad i Županija nemaju iste temelje. Grad je možda aktivniji u praćenju naših prava i uvjeta rada, a Županija malo kaska, rekla je predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi Nataša Pavičić.
Pomoćnici u nastavi koji rade pod Gradom imaju neka prava koja pod Županijom nemaju, izjavila je Pavičić. Istaknula je problem obračuna broja sati za pomoćnike koji bi trebali imati istu satnicu kao i dijete kojem pomažu.
–Mogu reći da Županija u nekim školama, za koje smo dobili podatke od pomoćnika koji rade na tim mjestima, da im sati nisu obračunati po tom Pravilniku. To bi bio glavni problem sada. Po tom novom Pravilniku zaposleni smo do 31. 8., a kada završi nastava i kada nema djece, onda po školi radimo po uputi ravnatelja, pomažemo učiteljima pospremiti učionice i sudjelujemo bilo gdje gdje možemo pomoći. 7
Pavičić smatra kako bi bilo poželjno da Grad i Županija imaju iste temelje od kojih kreću. Naglasila je kako pomoćnici u nastavi ne traže ništa više od onoga što se već nalazi u Pravilniku i da je potrebno tek se držati ispravnog obračuna sati.
–Generalno na nivou Republike Hrvatske svi smo išli na propisanu edukaciju, što od Europske unije, što od Ministarstava obrazovanja i rada. To zanimanje bi trebalo biti upisano u Hrvatski kvalifikacijski ili klasifikacijski okvir, a samim time što mi imamo zanimanje, trebali bismo imati i koeficijent o kojem nam, nažalost, nitko ništa ne zna reći. On bi riješio dosta stvari zato što bi u taj koeficijent, laički gledano, moglo biti uvrštene i teškoće djeteta s kojim se radi, broj djece s kojima se radi, godine staža, edukacije…
Pomoću propisanog koeficijenta više se ne bi događale situacije da su jednako plaćeni pomoćnici koji rade s jednim ili petero djece, već bi svi bili odgovarajuće plaćeni ovisno o opsegu posla, zaključila je Pavičić. Pravednim tretmanom za sve ujedno se povećava i kvaliteta rada pomoćnika s djecom koja će se time bolje uključiti među vršnjačko društvo.
