Karlovac je od početka rata imao značajnu stratešku poziciju u borbi protiv velikosrpske agresije. Oluja je jedna od važnijih vojnih operacija u kojima su hrabri hrvatski vojnici pokazali svu svoju snagu i borbenost za svoj dom, svoje obitelji i svoju domovinu, koju je neprijatelj uništavao. Josip Tomačić, zapovjednik 110. brigade za vrijeme Oluje, nam je opisao kako je izgledalo ratno razdoblje na prostoru Karlovca.
– Teško je to opisati u nekoliko rečenica. Ratna zbivanja krenula su u okolici Karlovca, bile su borbe u Lasinji, Topuskom, kasnije na Slunjskim brdima te su oni najteži trenutci krenuli samim napadom na Karlovac 4. listopada 1991. Tome je još prethodio 21. rujan gdje je bio oštar sukob, ali se smirilo da bi 4. sve prešlo u otvorenu borbu za grad Karlovac, rekao je Tomačić i dodao kako je operacija Oluja provođena na našem području.
– Ovdje je bila zadaća izaći na državnu granicu što je bilo i postignuto. Karlovac je u svemu tome bio specifičan. Tu je prethodilo niz momenata koji su stvorili izuzetno nepovoljne uvjete za napredak od Karlovca prema državnoj granici. Kao što je nama bilo poznato da je najkraći put bio putem Turnja, Slunjskih brda i Tušilovića, tako su znali i oni.
Najljepši i najponosniji dio rata svakako je bila zadobivena sloboda, neovisna Hrvatska, koju smo mi Hrvati toliko dugo čekali.
– Dolazak nas u Karlovac bio je izuzetno veličanstven. Bio sam u toj koloni na čelu 110. pukovnije i vidio sam naše sugrađane, Karlovčane i ljude iz okružja, ljude na tribinama i svi su bili oduševljeni i radosni. Onda je i nama bila radost u srcu jer nas je neko s radošću očekivao i jer je grad bio slobodan. Nitko nije morao strijepiti hoće li od nekuda doletiti kakva mina ili granata te hoće li netko stradati.
Branitelji Karlovca naši su heroji, koje je tijekom ratnih godina vodila ljubav za domovinom. Njihova borbenost svjedok je velikog domoljublja i hrabrosti.
