VIK izvještava građane o aktivnostima koje su provedene u proteklom tjednu, kao i o planovima za tekući tjedan. Uz pregled infrastrukturnih radova, posebno se naglašava i važnost redovitih laboratorijskih analiza vode, koje se kontinuirano provode radi osiguranja zdravstvene ispravnosti i kvalitete opskrbe.
–Što se tiče radova koji su u tijeku – Domobranska se radi, planirano je negdje da bi bilo 10. listopada asfaltiranje ovog dijela koji se trenutno radi, znači, od rotora do križanja sa Smičiklasovom. Nastavak danjih radova bi bio od 13. listopada, izjavio je Miroslav Vukovojac, direktor Vodovoda i kanalizacije.
Radovi na gradskom prstenu ulaze u novu fazu. Trenutno se na tom području provodi izmještanje plinskih instalacija, a po završetku tog dijela posla nastavit će se s radovima na kanalizaciji.
–Trenutno u Lušćić centru zamijenit ćemo, to je zapravo prva faza prespoja magistanog cjevovoda koja će se izvest sutra, 1. listopada, a trajanje će biti oko pet sati. Ukupno ćemo zamijeniti 340 metara stare salonit cijevi u novi duktil. Za jedno, dva tjedna će biti i drugi prespoj pušten u funkciju novog magistanog cjevovoda, rekao je Dejan Tomljenović, voditelj službe informacijsko komunikacijskih tehnologija.
Direktor Vukovojac istaknuo je kako tijekom izvođenja određenih aktivnosti postoji mogućnost zamućenja vode. Riječ je o radovima na magistralnim vodovima velikog promjera, pa se u pojedinim fazama može pojaviti privremeno zamućenje. Građani će o svemu biti pravovremeno obaviješteni kako bi se smanjile eventualne poteškoće u opskrbi.
–Što se tiče radova, u Gornjem Pokuplju oni su pri kraju, dok su u Zagrad Gaju još uvijek u tijeku. Vezano uz sanacije, o kojima smo ranije obavijestili – ukupno ih je planirano devetnaest – trenutno se radi u Zadobarju, na dionici od kućnog broja 80 do 92, gdje bi radovi trebali biti završeni tijekom ovog tjedna. Radovi su također u tijeku u Mahičnu, na adresama od 1a do 3f, kao i u Zadobarju, u naselju Vuljanići, gdje se radi na dionici dugoj 580 metara. Planirani početak radova na novoj dionici u Zagrad Gaju, od kućnog broja 3a do 15, duljine oko 760 metara, je 1. listopada. Tako da, evo, aktivnosti ne nedostaju, radi se, mijenja se, kaže Vukovojac.
Redovite analize u laboratorijima pokazuju da se kvaliteta vode prati i iznad zakonskog minimuma. Kako je istaknula Dolores Rajić, oditeljica laboratorija za analizu pitke vode u VIK-u, propisano je uzimanje 16 uzoraka po zoni opskrbe, no u Karlovcu se uzima više od 70 uzoraka, posebno zbog pritužbi građana. Građani se najčešće žale na bijelu, mliječnu vodu, što je, kao objašnjava Rajić – zrak u cjevovodu.
–Zrak u cjevovod može doći prilikom rade pumpe, da povuku zrak, a naravno ostaje u cjevovodu i prilikom sanacija cjevovoda od uklanjanja kvarova. Znači, to apsolutno nije nikakav indikator klora u vodi jer se klor u vodi može utvrtiti samo kolorimetrijskom metodom, odnosno mjerenjem fotometrima, odnosno kolorimetrima. Ta se pjerenja provode na način da se dodaje reagens u vodu i očita se prema slijepoj probi, znači kolika je koncentracija tog slobodnog klora u vodi. Naravno, pri tome bi voda trebala biti bistra, jer ako je voda obojena, mutna, žuta, posebno ako ima u sebi taloga, možemo dobiti lažno-visoka očitanja klora, čak iznad MDK. Što znači ako ta isti uzorak profiltriramo i izmjerimo klor, dobit ćemo puno nižu koncentraciju, ističe Rajić.
Stručne analize pokazuju da nema razloga za zabrinutost zbog prisutnosti klora u vodi. Klor se dodaje isključivo radi osiguravanja mikrobiološke ispravnosti, a njegova koncentracija u vodoopskrbnom sustavu Karlovca daleko je ispod granica koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija. Maksimalno dopuštena koncentracija klora u hrvatskom pravilniku iznosi 0,5 mg po litri, dok je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije deset puta viša – do 5 mg po litri. Uobičajene doze za dezinfekciju vode kreću se od 0,2 do 1 mg po litri. Važno je naglasiti da klor u vodi nije štetan za zdravlje, već je nužan za sigurnost opskrbe. Građani se, primjerice, prilikom kupanja u bazenima svojevoljno izlažu koncentracijama klora od 0,3 do 0,6 mg po litri, a u nekim hidromasažnim bazenima i do 1 mg po litri.
Zaključak je jasan – klor u vodi nije razlog za strah, već jamstvo zdravstveno ispravne i sigurne pitke vode, a ova tema pokrenuta je kao reakcija na nedavne objave na društvenim mrežama.
–S obzirom na to da se informacija pojavila na društvenim mrežama, na taj smo način došli do uvida u spomenuto analitičko izvješće. Smatrali smo potrebnim osvrnuti se na njega kako bismo građanima pojasnili da nema razloga za strah od koncentracija klora u vodi. Prema Pravilniku o parametrima sukladnosti, koji proizlazi iz Zakona o vodi za ljudsku potrošnju, slobodni klor se ne mjeri na vodocrpilištu, već se maksimalno dopuštena koncentracija (MDK) odnosi isključivo na vodu u mreži. Ispisala sam podatke za ovu godinu, i s vodocrpilišta i iz mreže, i čak ni na crpilištima koncentracija nije dosegnula 0,5 mg/l. U mreži su vrijednosti u prosjeku oko 0,15 mg/l. Primjerice, u Zagrebačkoj ulici, koja je redovito u planu uzorkovanja, koncentracije su se tijekom godine kretale od minimalnih 0,08 do maksimalnih 0,17 mg/l, kaže Rajić.
Iz VIK-a poručuju kako nema razloga za strah od previsokih koncentracija klora u vodi. Naglašavaju da zamućenost i boja mogu uzrokovati lažno povišene rezultate mjerenja, no službene analize redovito pokazuju sigurne i niske vrijednosti. Nakon pritužbe građana iz Zagrebačke ulice, djelatnici su odmah izašli na teren te pred stanovnicima izmjerili razinu klora od svega 0,03 mg/l, što je daleko ispod zakonske granice. Građanima je pojašnjeno i da tzv. „bijela voda“ nastaje zbog zraka u cijevima, a ne zbog klora. VIK zaključuje da su sve analize u skladu s propisima te da opskrba vodom ostaje sigurna i zdravstveno ispravna.
Iako su radovi očiti, broj pritužbi građana i dalje se ne smanjuje.
–Nažalost ne možemo reći da se smanjuje, zato što i dalje imamo istu problematiku, kaže Rajić, a radi se o više čimbenika.
Vodocrpilište Gaza, izgrađeno 1975., odavno je premašilo svoj vijek trajanja, a magistralni cjevovod ispunjen je talogom mangana i željeza koji se godinama taloži i povremeno odlomi u mrežu. Česti kvarovi, hidraulički udari te neovlaštena otvaranja hidranata dodatno podižu nataložene čestice. Uz to, velik dio mreže čine stari cjevovodi od lijevanog željeza, čiji je profil značajno sužen naslagama, što otežava protok vode i uzrokuje zamućenja. Ipak, Direktor Vukovojac ističe kako će i dalje nastaviti raditi preventivne izmjene cjevovoda, uz sanacije propusta.
