Pripreme za Božić nekada su počinjale mnogo kasnije nego što je to uobičajeno danas, kada su trgovački centri već mjesecima unaprijed puni božićnih ukrasa. U prošlim vremenima, u Karlovcu se na blagdan svetog Tome, koji se obilježava 21. prosinca, održavao veliki sajam. Na taj su sajam dolazili ljudi iz okolnih sela kako bi prodavali svoje proizvode i nabavljali ono što na selu nisu mogli pronaći. Nakon tog dana, seljaci bi se povlačili u svoja naselja i posvećivali pripremama za Badnjak i Božić.
– Na Badnjak se obično po nekim starim običajima prvo ustajala domaćica kuće koja je pripremala tijesto od kojeg su se kasnije radili kruh i kolači. Božićni kruh se uvijek radio od bijelog pšeničnog brašna, dok su se ostali kolači radili od mješavine, obično domaćeg brašna. Radile su se gibanice, kuglofi, makovnjača, orahnjača, koji su taj dan morali biti ispečeni kako bi bili svježi, a ranije su se znali spremati suhi kolači poput paprenjaka, medenjaka, objasnila je Nikolina Belančić Arki, kustosica Etnografskog odjela karlovačkog muzeja.
Nakon domaćice, ustajali bi se i drugi ukućani koji su se uključivali u rad oko kućanskih poslova.
– Obično se morala očistiti cijela kuća, dvorište, štale, kokošinjci, cijepala su se drva, sve je moralo biti čisto i spremljeno i pripremljeno da bi bilo dostatno za četiri dana. Nakon što se na Badnjak sve u kući pripremi i ukrasi, do blagdana svetog Ivana 27. prosinca, nije se smjelo ništa mijenjati nego je u kućama moralo biti tako kako se pripremilo.
Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću, ukućani bi postavljali stol s božićnim kruhom, svijećom, pšenicom i hranom. Po završetku objeda, cijelo selo bi se u povorci uputilo na ponoćku, noseći baklje i pjevajući božićne pjesme. Na Božićno jutro stol je bio prepun hrane u izobilju, a ljudi bi ponovno odlazili u crkvu na misu. Nakon toga, u opuštenoj i svečanoj atmosferi, svi bi iščekivali dolazak prvog gosta, prvog čestitara koji bi te godine zakoračio u kuću.
