Siječanj je često proglašavan najdepresivnijim mjesecom u godini. Božićne i novogodišnje proslave su prošle, grad se polako vraća u svakodnevni ritam, a ljudi osjećaju prazninu i gubitak blagdanske atmosfere. Mnogi su nestrpljivi, već planiraju ljeto ili godišnje odmore, preskačući uživanje u sadašnjem trenutku. Stručnjaci ističu da upravo osjećaj nedostatka smisla i prevelika očekivanja mogu utjecati na pad raspoloženja, a kvalitetan život i zadovoljstvo povezani su s pronalaženjem smisla u svakodnevnim aktivnostima. Više na ovu temu kazao je voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja dr.med. Igor Salopek.
–Ovo pitanje koje se odnosi na vrijeme između dva godišnja doba, koje je ogromno vrijeme posla – to su obično nekoliko mjeseci u komadu – ako taj posao odrađujemo, a ne vidimo smisao u tome što radimo i neku dobrobit, bilo širu ili osobnu, onda se mučimo. Ali u konačnici, pitanje Božića, blagdana, Siječnja, tzv. Siječanske depresije, moram primijetiti da je ove godine, doista nikada do sada, ogroman pritisak bio na hitne ambulante i odjele – jako puno poziva, jako puno traženja pomoći, baš u prosincu. Tako da se i taj dio nekako pomaknuo – Siječanska depresija, da ili ne, kolokvijalno kako god, ali bit će tu i prosinačka komponenta, pa će se to razvući i na cijelu godinu. Ti blagdani su predstavljali veliko opterećenje mnogim ljudima, bez obzira što su se možda na društvenim mrežama prikazivali kao sretni i veseli. Pogotovo oni koji su inače depresivni i ne osjećaju se dobro, u ovom razdoblju zapravo su još depresivniji, rekao nam je Salopek.
Salopek je objasnio da se na pitanje o sreći može vratiti idejama starih Grka. Prema njima, sreću možemo pronaći na dva načina: kroz hedonizam i kroz eudaimonizam. Hedonistička sreća odnosi se na užitak i zadovoljstvo, a upravo o toj vrsti sreće se, kako je Salopek istaknuo, najviše govori u svakodnevnom životu.
–To je sreća koja je instantna – preko alkohola, preko kokaina, preko videoigara, preko društvenih mreža, preko ovih lampica, preko tih brzih mogućih rješenja. A eudaimonistička sreća je ova o kojoj priča Frankl. To je putovanje, to je susret, to je zapravo trud koji ulažem svakodnevno i koji rezultira mojim osobnim zadovoljstvom i mojom srećom. Ali da bih došao do tog zadovoljstva i do te sreće, moramo uložiti neki trud i ne postoje prečaci. Jer prečaci donose samo tu instant sreću, koja dugoročno zapravo ne donosi pravu sreću, zaključuje Salopek
