Slava Raškaj, punim imenom Friderica Slavomira Olga Raškaj, rođena je 2. siječnja 1877. godine u Ozalj. Iako je rođena gluhonijema, njezin izniman talent i umjetnička osjetljivost vinuli su je među najznačajnija imena hrvatskog slikarstva s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Školovala se u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču, gdje je boravila od 1883. do 1892. godine. Upravo su ondje prepoznati i potaknuti njezini likovni darovi koji će kasnije obilježiti hrvatsku umjetničku scenu.
Njezini akvareli smatraju se vrhuncem hrvatskog akvarelnog slikarstva toga vremena. Djela poput „Kruške“, „Lopoči“, „Suncokreti“ i „Potočnice“ i danas oduševljavaju svježinom, profinjenošću i osjećajem za prirodu. Osim u tehnici akvarela, Raškaj je stvarala i u pastelu, ponajviše radove s ljudskim motivima i portretima, među kojima se ističe „Portret gluhonijeme djevojčice“.
Slava Raškaj preminula je 29. ožujka 1906. godine, a njezini posmrtni ostaci počivaju u cinktoru crkve sv. Vida u Ozlju, gradu koji je duboko obilježio njezin život i stvaralaštvo.
U čast našoj najvećoj akvarelistici s kraja 19. i početka 20. stoljeća – umjetnici snažno vezanoj uz svoj rodni Ozalj – mjesec ožujak obilježava se kao Mjesec Slave Raškaj, posvećen sjećanju na njezin život, umjetnost i neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi.
