Ove nedjelje slavimo Cvjetnicu, dan koji označava početak Velikog tjedna u kršćanskoj tradiciji. Na Cvjetnicu se prisjećamo Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, a više o nadolazećem blagdanu kazao nam je mons. Antun Sente.
–Cvjetnicom počinje vazmeni, odnosno veliki tjedan, koji je zapravo liturgijski najjače razdoblje u Katoličkoj crkvi. Cvjetnicom slavimo svečani ulazak Kristov u Jeruzalem, u kojem su ga žitelji Jeruzalema prepoznali kao Hosanu, kao Krista, kao Kralja i tako mu izrazili štovanje. No, nažalost, Cvjetnica nam najavljuje i Kristovu muku. Jako je važno da toga budemo svjesni, jer govori o nestalnosti ljudi koji se lako daju zavesti zbog nekih sebičnih interesa. Često ljude možemo oduševiti i vrlo lako preokrenuti da potpuno izmijene svoje mišljenje. Upravo zbog toga mi Cvjetnicu na osobiti način obilježavamo, ali želimo, poput Jeruzalemaca, u Kristu prepoznati Kralja i tom Kralju ostati vjerni cijelog svog života, kaže mons. Sente.
Običaj vjerničkih povorki s granama palme nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi. Blagoslovljene grančice vjernici nose u svoj dom, gdje ih osušene čuvaju do iduće Cvjetnice. Osim maslinovih i plaminih grana, kršćani u crkvu donose i bukete proljetnog cvijeća.
–Mi ovdje u Kontinentu nemamo palminovih grančica, nego je, Bogu hvala, prihvaćena maslinova grančica, obzirom da naš kraj obiluje maslinama. Dolje, u Dalmaciji, kreće velika aktivnost, da time bude ujedinjena Hrvatska i preko tih maslinovih grančica. Ili kod starijih onaj drežnjak, jer je to svijet koji najprije procvjeta. Dakle, htjeli smo na neki način, na jedan izlajski način, ubiranjem tog selenila pokazati štovanje dolaska Isusa u Hrvatsku, u ovo naše današnje vrijeme. Nadalje, u samom liturgijskom činu, iako slavimo svečani hrvatski ulazak, blagoslivljamo te maslinove grančice. U većini župa organiziraju se prigodne procesije s maslinovim grančicama, želeći tako i mi poći za Kristom i svečano ući u naše crkve, odnosno Božje hramove. Nakon toga, slijedi čitanje u Euharistiji, a u većini crkava se i pjeva Kristova muka. Upravo ta povezanost od jednog slavnog ulaska, koji je zapravo uvertira u još jedan slavni događaj, pomaže nam razumjeti da se do radosti uskrsnog jutra dolazi kroz muku Velikog petka.
Vjernici se za ovaj blagdan, ali i nadolazeće uskrsne blagdane mogu pripremiti sakramentom ispovjedi.
–Trenutno smo veoma aktivni u sakramentu svete ispovijedi, odnosno sakramentu kršćanskog pomirenja, i zato evo, ja pozivam sve vjernike da u ovom vremenu pročiste i provjetre svoju dušu u sakramentu svete ispovijedi. Neka im ne bude teško, možda malo i pričekati koju minutu, ne bi li tako, pomirivši se s Bogom u sakramentu svete ispovijedi, bili pripravljeni za proslavu ovih velikih blagdana. Najljepše ih je slaviti čiste savjesti i čiste duše.
