U Nacionalnom svetištu u Karlovcu je obilježena Velika subota, dan koji često prolazi neprimijećen, zaklonjen pripremama za slavlje nedjeljnog uskrsnuća. No ona je upravo zato ovdje, služi kao poziv na zastajanje, odmak od svakodnevne žurbe. U Svetištu su pripreme za Uskrs protekle dobro, a otkad je Crkva Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu proglašena manjom bazilikom, nastavlja privlačiti veći broj ljudi.
–Objektivno rečeno, nešto se lijepo događa u Hrvatskoj, osluškujući i druge svećenike, osobito u subotu ujutro kada smo se okupili mi svećenici karlovačkog dekanata. Svi smo konstatirali da je u svim crkvama na obredima Vazmenog trodnevlja bilo više ljudi, nešto lijepo se događa gledajući iz naše vjerničke perspektive i na tome smo Bogu zahvalni. Nadalje jako mi je drago da smo u subotu mogli primiti troje novih članova i to odraslih. Jedan bračni par je pristupio sakramentu kršćanske inicijacije i oni su tokom Vazmenog bdijenja i kršteni i krizmani i pričešćeni, prisjetio se monsinjor Antun Sente.
Dok je još jedan novi član koji je prethodno imao sakrament krštenja, u vazmenom bdijenju je krizman i pričešćen. Tako da je Crkva Nacionalnog svetišta sv. Josipa prije Uskrsa ove godine postala bogatija tri odrasla člana.
–Jako mi je drago da smo na veliki četvrtak već tradicionalno mogli imati duhovnu obnovu koju je predvodio profesor liturgije dr. znanosti Zlatko Vlahek, jedan franjevac konventualac koji nam je upravo po onome što smo i preuzimajući titulu papinske manje bazilike, pozvani. Da organiziramo različita liturgijske nagovore, rekolekcije, ne bi li onda pospješili ljepotu liturgije te educirali ljude koji ovamo zalaze. Posebno mi je drago da smo oprali 12-orici apostola, to su bili naši ministranti, noge. A mi smo onda imali pashalnu večer s nekih 150 župnik suradnika, što je zapravo svojevrsni znak bazilike i svetišta, objasnio je monsinjor.
Svih tih 150 suradnika su na osobiti način posluživali hodočasnike koji su prolazili bazilikom i svetištem na Josipovo. Kojih je bilo oko 35 tisuća, broj koji je nadmašio prošlogodišnji, kada je prolazilo svega između 10 i 15 tisuća hodočasnika.
Na Veliki petak, koji je ujedno jedini dan bez misnog slavlja, monsinjor Antun Sente proveo je više od četiri sata u ispovjedaonici, no svejedno je osjećao neopisivu radost što je sudjelovao u trenutcima pomirbe između čovjeka i Boga, gdje ljudi često izlaze iz svetišta sa suzama radosnicama. Sljedeći dan, treći dan Vazmenog trodnevlja je obilježena Velika subota.
–Posebno ove Velike subote je bilo to da smo uspjeli dogovoriti sa zapovjedništvom Vatrogasne zajednice Karlovačke županije da su članovi Vatrogasnih društava iz različitih krajeva dežurali, odnosno držali stražu nad Isusovim grobom. Baš je lijepo bilo vidjeti kako odrasle tako i one mlade vatrogasce koji su se sami dobrovoljno javili i čuvali Isusov grob, to su prvi čuvari Isusovog groba u bazilici svetog Josipa u Karlovcu. Mislim da ih se izmijenilo 20-ak, zahvalan sam im, istaknuo je monsinjor Antun Sente.
Sama liturgija Vazmenog bdijenja je započela blagoslovom ognja u dvorištu Svetišta, na kojem se pali Uskršnja svijeća.
–Simbolika tog ognja jest da je zapravo Isus često spominje oganj kao onoga koji će dat izgoriti sve naše nepravilnosti. Ako na primjer zlato stavljamo u oganj, onda zlato će ostati a sve ono što nije zlato će se spaliti. Dakle to je znak jednog pročišćenja i to je simbolika ognja. Nadalje, mi onda na tom blagoslovljenom ognju palimo Uskrsnu svijeću koja ima isto tako jaku simboliku, naime svijeća svjetlu daje život tako da ona sama izgara. To je simbol uskrslog Krista koji nama daje život da on sam izgara, odnosno umire, izjavio je Sente.
Nakon blagoslova ognja i paljenja Uskršnje svijeće svi su se uputili u baziliku, gdje su unijeli to svjetlo u crkvu. Dok su sva ostala svjetla bila ugašena, dominirao je sjaj Uskrsne svijeće dok ministranti nisu tu vatru podijelili sa svim polaznicima misnog slavlja i upalili njihove svijeće.
