Drugi koncert u sklopu koncertne sezone u Kulturnom centru Draganić donio je večer posvećenu domaćoj glazbenoj baštini. Pod nazivom „Hrvatski skladatelji”, koncert u izvedbi Tomice i prijatelja dio je ciklusa od ukupno četiri planirana glazbena susreta, kojima se publici nastoji približiti raznolikost i bogatstvo hrvatskog skladateljskog stvaralaštva. S mladim glazbenicima razgovarali smo o kalsičnoj glazbi danas, njihovim instumentima i mnogim drugim temama. Za početak je s nama razgovarao violinist, Tomislav Špehar.
Što je tebe uopće potaknulo da se želiš baviti klasičnom glazbom i nakon završene glazbene škole?
Uvijek je tu bila nekakva fascinacija zvukom. Od ranog djetinjstva to su bili razni izvori inspiracije, a sve zapravo počinje u glazbenoj školi i upoznavanjem instrumenta. Prvi susret sa zvukom instrumenta bio mi je fascinantan. Kroz istraživanje repertoara, tehnika i svega što instrument nosi, kao što je violina, to mi je postalo iznimno zanimljivo. Htio sam doći do visoke razine kako bih mogao izvoditi takva ekspresivna i zahtjevna djela. Violina je vrlo specifičan instrument, može biti iznimno kompliciran, ali upravo zbog toga i zanimljiv. Ima toliko mogućnosti izraza da je šteta ne ući u taj svijet i ne upoznati ga što dublje.
Zašto violina od svih instrumenata?
Prvenstveno zbog zvuka. Violina, odnosno ono što ona nosi kao instrument, ima posebnu težinu i izražajnost. Iako je jedan od najpopularnijih instrumenata, spaja iznimno bogat zvuk koji može biti taman, svijetao, virtuozan i izrazito emotivan. Sve tehničke i zvučne karakteristike koje ima čine je jedinstvenom i neponovljivom.
Što misliš danas o klasičnoj glazbi? Je li ona dovoljno dostupna mladima koji ne idu u glazbenu školu?
Srećom, mi koji danas nastupamo ili se bavimo pedagoškim radom i ansamblima imamo širi pogled na glazbu, ne ostajemo samo u jednoj branši. To nam pomaže da realnije sagledamo situaciju. Klasična glazba nije ni blizu popularna kao ostali žanrovi, ali problem često počinje u ranoj dobi i glazbenom odgoju na koji nemamo izravan utjecaj. Ono što možemo jest da mladi koji dolaze u kontakt s nama budu okruženi takvom glazbom i da im pokažemo njezinu zvukovnu fascinaciju. Velika greška danas je što se glazba najčešće sluša preko snimaka, a klasična glazba nije stvorena za to. Ona se mora doživjeti uživo jer tek tada pruža punu snagu i nešto jedinstveno i neponovljivo. Upravo zato koncerti su ključni kako bi se ta fascinacija prenijela i potaknulo daljnje istraživanje.
A nakon njega predstavili su se i drugi glazbenici.
Za početak ćeš mi se predstaviti, ime i prezime i tvoj instrument.
Ja sam Bruno Tarbuk, a moj instrument je viola.
Odakle je krenula tvoja ljubav prema glazbi?
U stvari od doma. Moja familija su svi muzičari i uvijek sam bio okružen muzikom, tako da je to bio jedini put koji sam mogao izabrati i htio.
Kada bi morao svirati bilo koji drugi instrument, koji bi izabrao i zašto?
Orgulje, vjerojatno orgulje, zato što se sve može odsvirati tamo. Sve Bachove kantate i ta najdivnija muzika je za orgulje napisana, i zato što si onda gospodar svih glasova.
Kako približiti klasičnu glazbu mladima?
Sa što više koncerata, što više PR-a i dostupnosti. Ako se napravi dobar marketing, vjerujem da ljudi dođu, i da roditelji dovode djecu da se od malih nogu upoznaju s tim.
Predstavi se ime, prezime i instrument.
Ja sam Inon Međugorac i sviram gitaru.
Zašto gitara?
Najjednostavniji odgovor je da mi tata svira gitaru, pa sam od malena imala doticaj s tim. I iako bih možda izabrala nešto drugo, gitara mi je i dalje najdraža.
Koji bi drugi instrument odabrala?
Violončelo ili bubnjeve.
Kako približiti klasičnu glazbu mladima?
Treba dovoditi glazbu bliže ljudima, na manje scene, u manje sredine, ne samo u velike dvorane. Više koncerata u lokalnim prostorima i uključivanje mladih.
Predstavi se i tvoj instrument.
Ja sam Teo Devičić i sviram violinu.
Zašto violina?
Možda je najkompliciraniji, ali i najljepši i najizražajniji gudački instrument, vrlo blizak ljudskom glasu.
Kako je krenula tvoja ljubav prema glazbi?
Kao i kod mnogih, iz obitelji. Imao sam glazbeno okruženje od početka.
Koji bi drugi instrument odabrao?
Flauta, zbog slične pjevnosti i izražajnosti.
Kako približiti klasičnu glazbu mladima?
Kroz programe koji kombiniraju poznata i manje poznata djela, te kroz medije i društvene mreže.
Predstavi se i tvoj put u glazbi.
Ja sam Zoran Resnik, sviram violončelo i bavim se glazbom od ranog djetinjstva.
Što te potaknulo na violončelo?
Utjecaj obitelji, prvenstveno oca. Sve je krenulo prirodno i razvilo se kroz školovanje.
Koji bi drugi instrument izabrao?
Električna gitara, zbog izražajnosti i slične slobode izraza.
Kako približiti klasičnu glazbu mladima?
Važan je odgoj, ali i rad glazbenika koji trebaju svirati iz ljubavi i približiti glazbu publici uživo.
Zašto si počeo skladati vlastitu glazbu?
Zato što smatram da glazbenici trebaju stvarati, ne samo interpretirati. To je došlo i iz obiteljskog utjecaja, ali i osobne potrebe za kreativnošću.
