Karlovački Međimurci i ove su godine dostojanstveno obilježili Dan Međimurske županije, potvrđujući koliko snažno i danas živi međimurski identitet izvan zavičaja. Program je započeo projekcijom filma „Sjećanje na hrvatske velikane Zrinskog i Frankopana“, kojem su nazočili članovi udruge PINKLEC – zavičajno društvo Međimuraca iz Karlovca.
Nastavak programa održan je na imanju Vesne Horvat u Kastelu, dugogodišnje članice i donedavne predsjednice Društva. Ondje je prikazan i video „Zrinski / Frankopani“ iz produkcije Večernjeg lista (2021.), u posebnoj obradi Željka Tomašića, predsjednika Društva PINKLEC, pripremljenoj za internu upotrebu i obilježavanje Dana Međimurske županije. U pauzi videa g-đa Horvat je nazočne podsjetila na autentična povijesna mjesta u Karlovcu gdje su bračni život započeli Ana Katarina i Petar Zrinski.
Predsjednik Društva, Željko Tomašić, čestitao je svim nazočnima Dan Međimurske županije uz izvođenje pjesme „Međimurska gruda trda“, simbola međimurskog identiteta i emocionalne povezanosti s rodnim krajem. U svom obraćanju podsjetio je na povijesnu i kulturnu povezanost Karlovačke i Međimurske županije, osobito gradova Karlovca i Čakovca, koje još od 16. stoljeća povezuje velika hrvatska plemićka obitelj Zrinski.
Tomašić je najavio i da će Društvo PINKLEC i ove godine u Karlovcu upriličiti povijesni spektakl posvećen danu vjenčanja Ane Katarine i Petra Zrinskog, na autentičnim povijesnim lokacijama, uz zajednički kulturno-zabavni program KUD-ova iz Karlovačke i Međimurske županije te prateći gospodarski forum.
Nakon službenog dijela, druženje je nastavljeno uz pravu međimursku večerju: buncek s kiselim zeljem, črne čuke s krumpir-šalatom i domaće svinjsko pečenje. Vrijedne članice Društva pripremile su i bogatu ponudu kolača prema autohtonim međimurskim receptima, što je dodatno naglasilo toplinu i autentičnost susreta.
Druženje se nastavilo do kasnih sati, u ozračju zajedništva, pjesme i ponosa na međimurske korijene. Na kraju su Međimurci poručili da još uvijek „v ropčeku nose međimursku trdu grudu“, potvrđujući da se zavičaj ne zaboravlja — nosi se u srcu, gdje god živjeli.
