Karlovac je grad na četiri rijeke, pa ne čudi da upravo veslanje zauzima važno mjesto na sportskoj karti grada. Među mladim sportašima koji svojim rezultatima i predanošću privlače pozornost nalazi se i Šime Ravnjak, član Veslačkog kluba Korana. Iza njega su godine treninga, brojna natjecanja, nastupi za hrvatsku reprezentaciju te priznanja za sportske uspjehe. U razgovoru nam je otkrio kako je započela njegova veslačka priča, što ga motivira i kakve planove ima za budućnost.
Koliko dugo treniraš veslanje?
Već šest godina.
Kako je krenula tvoja priča s veslanjem i Veslačkim klubom Korana?
Tata je došao na ideju da odem na veslanje. Rekao sam da ću probati i tako je sve krenulo. Probao sam i ostao.
Kako su izgledali tvoji prvi dani u veslanju?
Počeli smo sa „žabicom“, simulacijom veslanja, te radom na ergometru. To su bili prvi koraci prije izlaska na vodu.
Jesi li odmah znao da je veslanje sport kojim se želiš baviti?
Da, vrlo brzo sam bio siguran da je to sport kojim se želim baviti.
Što sve uključuju treninzi veslanja?
Imamo treninge snage, kardio treninge, vožnju bicikla, rad na ergometru, trčanje i naravno treninge na vodi. Ipak, tehnika je ono što je najzahtjevnije za savladati.
Sjećaš li se svoje prve utrke?
Sjećam se. Bila je na Jarunu u Zagrebu. Veslao sam dvojac na pariće s kolegom koji više ne trenira. Nije prošlo najbolje, ali bilo je važno iskustvo.
Koliko ti znače klub i ekipa s kojom treniraš?
Puno. Većina ljudi s kojima se družim trenira zajedno sa mnom, tako da je veslanje postalo i dio mog privatnog života.
Tko ti je najveća podrška?
Roditelji, prije svega.
Kako izgleda jedan natjecateljski vikend?
Dovezemo čamce na prikolici, složimo ih i, ako utrka nije isti dan, odradimo trening. Na dan utrke slijedi zagrijavanje, trčanje, razgibavanje, rad na ergometru i zagrijavanje na vodi prije samog starta.
Bio si član hrvatske reprezentacije. Kakav je to osjećaj?
Odličan osjećaj. Predstavljati Hrvatsku velika je čast.
Postoji li utrka koja ti je posebno ostala u sjećanju?
Državno prvenstvo prošle godine u dvojcu na pariće s Josipom Jakšićem. Osvojili smo prvo mjesto i ostvarili svoje najbolje vrijeme.
Kako si doživio nastup na Europskom prvenstvu?
Nisam osjećao veliki pritisak. Cilj je bio dati sve od sebe. Na kraju se pokazalo da smo ostvarili vrlo dobar rezultat.
Koja je najveća razlika između domaćih i međunarodnih regata?
Najveća razlika je u konkurenciji. Na međunarodnim natjecanjima konkurencija je znatno jača, dok je organizacija uglavnom vrlo slična.
Što ljudi najviše podcjenjuju kada je riječ o veslanju?
Mnogi misle da samo sjedneš u čamac i ideš. U stvarnosti je riječ o vrlo zahtjevnom sportu koji traži puno snage, tehnike i izdržljivosti.
Koliko je važna mentalna snaga tijekom utrke?
Vrlo je važna. Primjerice, u posljednjih 500 metara moraš pronaći dodatnu snagu i dati više nego tijekom ostatka utrke.
Jesi li ikada pomislio odustati od veslanja?
Nisam. Takav trenutak još nije došao.
Koji su tvoji ciljevi za budućnost?
Volio bih jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama.
Razmišljaš li možda o trenerskom pozivu nakon natjecateljske karijere?
Jesam. Razmišljao sam o tome, iako mislim da nije lako prenijeti znanje mlađim generacijama.
Brza pitanja – što biraš?
Samac ili dvojac? Dvojac.
Jutarnji ili popodnevni trening? Popodnevni.
Najdraža regata? Bled.
Glazba prije utrke? Vrlo rijetko. Sama utrka mi je dovoljna motivacija.
Najteži trening koji si odradio? Testiranje na šest kilometara.
