Digitalni svijet postao je neizostavan dio svakodnevice, osobito djece i mladih, no upravo ondje empatija često dolazi na najveći ispit. O važnosti razumijevanja drugih, posljedicama internetskog nasilja i ulozi roditelja govorio je voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja i psihijatar Igor Salopek. Istaknuo je kako se empatija ne mijenja ovisno o tome komuniciramo li uživo ili putem ekrana.
-Digitalna empatija se ne može razlikovati u svakom slučaju jer empatija je empatija i tu empatiju imamo ili nemamo, a digitalni svijet je samo na neki način produžetak našeg svijeta u kojem živimo. On je zapravo na neki način integrirani dio tih naših života i mi ne možemo pobjeći od činjenice da naša ponašanja u digitalnom svijetu ne smiju biti, ne bi trebala biti ništa drugačija u odnosu na bilo kakva naša ponašanja u ovom realnom fizičkom svijetu.
Govoreći o društvenim mrežama i komunikaciji putem interneta, upozorio je kako nedostatak izravnog kontakta olakšava grubo ponašanje i različite oblike internetskog nasilja.
-Nažalost u digitalnom svijetu gdje nemamo lice drugog čovjeka na način kako ga inače poznajemo kroz ovaj realni svijet, je puno teže osjetiti na kraju krajeva tuđu emociju. Zato mi se čini da je u tom digitalnom svijetu onda i puno lakše biti grub, biti na neki način prema drugom čovjeku, ponašati se ružno, neugodno, ne osjetiti tuđu patnju, tuđu bol kako bi to inače bilo.
Posebno je naglasio odgovornost roditelja, istaknuvši kako djeca u digitalnom okruženju trebaju jednako jasno postavljena pravila kao i u stvarnom životu.
-Mi kao roditelji smo dužni upozoriti naše dijete. Mi roditelji smo dužni kontrolirati naše dijete, jer u konačnici, u digitalnom svijetu praktički roditelji ne znaju što se s njihovom djecom događa. Mi smo dužni kao roditelji intervenirati i kad je naše dijete žrtva nasilja, prepoznati to, ali bome smo dužni intervenirati ukoliko je naše dijete počinitelj nasilja.
Salopek zaključuje kako se empatija razvija kroz stvarne odnose s ljudima, otvoren razgovor i spremnost da čujemo i razumijemo drugoga, bez obzira odvija li se komunikacija u stvarnom ili digitalnom okruženju.
