Miris dima i paprike, riječna riba, kotlići poredani jedan uz drugi i učenici koji su umjesto uobičajenog rada u školskoj kuhinji svoje znanje pokazali na otvorenom. Tako je u petak izgledao prostor ispred Regionalnog centra kompetentnosti u Karlovcu, gdje je održano tradicionalno školsko natjecanje učenika kuharskog smjera u pripremi fiš paprikaša.
Riječ je o događanju koje je tijekom godina preraslo u pravu malu školsku tradiciju. Ovogodišnje natjecanje bilo je već 26. izdanje, a kroz njega su svoje kulinarsko znanje i vještine pokazale brojne generacije budućih kuhara.
Nakon što su učenici u petak pokazali kako se fiš priprema u natjecateljskim uvjetima, mi smo osigurali recept uz koji ga možete pokušati pripremiti i kod kuće.
Recept za fiš paprikaš za četiri osobe
Sastojci:
- 1 kg očišćene riječne ribe, primjerice šarana, soma ili štuke
- 3 veće glavice luka
- 2 žlice slatke mljevene paprike
- 1 žličica ljute mljevene paprike, ili više prema želji
- 1 svježa paprika, po mogućnosti ljuta
- sol i papar po ukusu
- 1 dl bijelog vina
- 1 žlica koncentrata rajčice, po želji
- 1 do 2 lovorova lista
- 250 g domaćih rezanaca ili široke tjestenine
- voda po potrebi
Priprema
Luk sitno nasjeckajte i pirjajte u malo vode i ulja dok ne omekša. Dodajte mljevenu papriku te odmah podlijte s otprilike jednom litrom vode kako paprika ne bi zagorjela.
Dodajte sol, papar, lovorov list i svježu papriku te kuhajte između 10 i 15 minuta. Nakon toga ubacite očišćenu ribu narezanu na komade, dodajte vino te, prema želji, malo koncentrata rajčice.
Fiš kuhajte još 15 do 20 minuta bez klasičnog miješanja kuhačom. Umjesto toga kotlić ili posudu povremeno lagano protresite kako se komadi ribe ne bi raspali.
U posebnom loncu skuhajte domaće rezance ili široku tjesteninu, procijedite ih i poslužite uz gotovi fiš paprikaš.
U čemu je tajna dobrog fiša?
Dobri poznavatelji fiša kažu kako se tajna krije u pravom omjeru luka, paprike i različitih vrsta riječne ribe. Važno je i održavati stabilnu vatru te paziti da se riba ne prekuha i ne raspadne.
Ljutina se može prilagoditi ukusu, a postoje i brojne lokalne varijacije recepta. Neki tako tijekom kuhanja dodaju i malo rakije, dok drugi imaju vlastite začine i omjere koje čuvaju kao kulinarsku tajnu.
