Tko god prati karlovački ženski rukomet, nesumnjivo je da mu prvo na um padne Lucija Kosanović, ikona koja je nedugo odlučila završiti svoju dugogodišnju karijeru. Poznatija je kao Stepa jer joj je djevojačko prezime Stepić. Dolazi iz prave sportske obitelji stoga ne čudi činjenica da je još kao djevojčica znala što će joj obilježiti nadolazeće godine. Tata i brat nogometaši, a mama rukometašica. Iako je jedno vrijeme trenirala tenis i gimnastiku, rukomet je pobijedio. Rekreativno voli zaigrati i nogomet, posebno na malonogometnim turnirima. Neka sjećanja blijede, ali ljubav prema sportu u njenom će životu ostati zauvijek.

– Sjećam se dok sam igrala mini rukomet da sam igrala za starije godište. Tog dijela se jako dobro sjećam. Igrala sam s Kristinom Vuković koja je ’94. godište.

Sanda Humjan bila joj je prva trenerica za koju kaže da je bila jako stroga, ali pravedna. Za sebe kaže da je bila velika svađalica na terenu. Nije joj bilo strano niti oštro komentiranje s trenerima na pristojan način, tvrdi kroz smijeh Lucija. Prisjetila se suigračice koja joj je ostala u lijepom sjećanju.

– Ona nije dugo bila s nama. Mrvicu je starija. Ona sad radi neki svoj posao. Nije nastavila rukometni put. Tea Zlatarića. Ona mi je nekako bila posebna. Došla je zadnja. Nju bih navela. Nedugo je postala mama. S obzirom da radim tu gdje radim, vidjela sam ju nakon jako dugo vremena.

Lucija radi kao primalja u rađaoni Opće bolnice Karlovac. Već dugih osam godina dočekuje nove živote što u njoj budi posebne emocije.

– Zapravo, uopće nisam htjela taj faks, odnosno, to zanimanje. Htjela sam biti fizioterapeut za sport, ali nisam upala pa sam ovo upisala. Ovo se otvorilo i na kraju je ispalo kao najbolja odluka u mom životu.

Bez obzira na smjene na poslu, uvijek se znala dobro organizirati. Ne skriva da je umor bio prisutan, ali ljubav prema rukometu uvijek je bila jača. Idol joj je bio Ivano Balić u kojemu je uvijek vidjela samo ljepotu svog voljenog sporta. Ipak, najviše je posvećena ligi u kojoj je igrala. Neovisno o prestanku karijere, i dalje će bodriti svoje cure u RK ŠR Karlovac i trenera Dražena Keču.

– Ostalo je samo nas par starijih. To su sve curice sad. Djevojčice koje najviše vodi naša Kristina, one su sad bačene u vatru, u tu ligu. Fali im iskustva. Trebat će im da steknu to. Bit će odlične. Veliki su radnici i velika je razlika u godinama. Nisu prošle ono što smo mi prošle od početka.

Kako tvrdi Lucija, ne žali ni za čime u svojoj karijeri. Sve bi ponovila i duša joj je ispunjena. Posvetit će se drugim sferama života, a što nam je još otkrila, saznajte u našoj radijskoj emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u srijedu 14. listopada s početkom u 17 sati i 30 minuta.

FOTO: Andriana Baćurin, privatna arhiva