Književnik, glagoljaš i računalni programer Tomislav Beronić objavio je novi povijesni roman „Zrinski Nikola Sigetski“, posvećen jednoj od najvažnijih hrvatskih plemićkih obitelji. Roman je objavljen u latiničnom i glagoljičnom izdanju, a nastao je u povodu 460. obljetnice Sigetske bitke.
Beronić je roman napisao kao dio šire inicijative svoje braće i sestara iz Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, koji rade na podizanju spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom u Zrinu. Ističe kako Mađari imaju sedam romana posvećenih Sigetskoj bitci, dok je ovo tek drugi roman hrvatskog autora o tom važnom povijesnom događaju.
–Ovo je tek drugi roman koji je jedan hrvatski autor napisao o Sigetskoj bitci, dok ih Mađari imaju čak sedam. Nikola Zrinski dio je i njihove povijesti, ali ipak je bio Hrvat i smatram da je važno da mu i mi odamo zasluženo poštovanje.
Iako naslov nosi ime Nikole Šubića Zrinskog, on nije klasični glavni junak, nego središnja tema romana. Kroz radnju se prati povijest cijele obitelji – od vremena kada su bili Šubići, preko njihova uspona, ženidbenih veza i stjecanja posjeda pa sve do velike žrtve po kojoj su ostali zapamćeni.
Zrinski su na povijesnoj pozornici bili prisutni približno šest stoljeća, slično kao i Frankopani, s kojima su čak četiri puta bili povezani ženidbenim vezama. Beronić njihov obiteljski kredo opisuje kao ratnički, dok je frankopansko nasljeđe bilo više usmjereno prema graditeljstvu.
Roman je pisan u prvom licu, a pripovjedač je Franjo Črnko, osobni tajnik Nikole Šubića Zrinskog i jedan od rijetkih preživjelih svjedoka Sigetske bitke. Nakon što ga je iz osmanskog ropstva otkupio Juraj Zrinski, Črnko u romanu kreće iz Bakra preko Grobnika, Severina i Bosiljeva prema Zrinu i Čakovcu, istodobno ponovno zapisujući dnevnik koji je izgorio tijekom bitke.
Črnkov povijesni rukopis Beronić je u roman prenio u izvornom obliku. Svako poglavlje završava dijelom dnevnika koji pripovjedač zapisuje na kraju dana, dok središnja radnja prati putovanje trojice nekadašnjih zarobljenika prema Zrinu i Čakovcu.
–Črnkov povijesni rukopis prenio sam od slova do slova jer predstavlja jedinu cjelovitu rekonstrukciju Sigetske bitke. Bitka je kruna romana, ali ovo je prije svega priča o tome kako su Zrinski živjeli, kako su postali najmoćnije hrvatsko plemstvo, kovali novac i širili svoje posjede.
Knjiga donosi priču o usponu obitelji Zrinski, njihovu bogatstvu, vojnim uspjesima, posjedima i obiteljskim vezama. Posebno mjesto zauzima ženidba Nikole Šubića Zrinskog s Katarinom Frankopan, unukom kneza Bernardina Frankopana, zahvaljujući kojoj je obitelj stekla velik dio frankopanskih posjeda i postala vodeća plemićka obitelj u Hrvatskoj.
Posebnost izdanja je i uporaba oble i uglate glagoljice. Izvorni Črnkov tekst sačuvan je u starinskom čakavskom izričaju, dok je njegova transliteracija na suvremeni hrvatski jezik otisnuta uglatom glagoljicom.
Za potrebe romana Beronić je izradio novi računalni font nazvan „Zrinski“, koji sadrži više od 3.000 glagoljičnih ligatura, odnosno spojenica dvaju ili više znakova. Na njegovu je razvoju radio dvije godine, a font omogućuje da se tekst napisan latinicom jednostavnom promjenom fonta pretvori u glagoljicu.
U romanu se nalazi i font „Sveti Jeronim“, izrađen za oblu glagoljicu. Beronić objašnjava kako se knjige povijesno nisu tiskale oblom glagoljicom, zbog čega njezina uporaba u suvremenim izdanjima predstavlja poseban izdavački i tipografski pothvat.
Novi font trebao bi znatno pojednostavniti pripremu budućih glagoljičnih izdanja. Dok je prijelom prvog Beronićeva romana na glagoljici trajao približno pet mjeseci, novi sustav automatski raspoređuje slova i ligature te olakšava pretvaranje latiničnog teksta u glagoljični.
Glagoljica, smatra Beronić, ne bi trebala ostati zatvorena u starim rukopisima i stručnim krugovima. Oživljavanju pisma pridružilo se sedmero književnika glagoljaša, koji su u tri godine objavili deset knjiga, dok posebno zanimanje za glagoljicu pokazuju djeca.
U tome pomaže i njegova računalna igra „Glagomatika“, u kojoj djeca prepoznaju brojeve i riječi napisane glagoljicom te ih transliteriraju na latinicu. U pripremi je i novi projekt kroz koji bi se glagoljica učila uz pomoć igre, kao i ideja o objavljivanju dječje slikovnice na glagoljici.
U pripremi su i jedinstvena pravila za pisanje suvremenog hrvatskog jezika glagoljicom. Beronić objašnjava kako jedinstveni glagoljični pravopis nikada nije postojao, pa su se pravila razlikovala među pisarima i tiskarama. Nova bi pravila trebala riješiti i zapisivanje glasova poput lj, nj i dž, kojih u izvornom glagoljičnom sustavu nije bilo.
Roman „Zrinski Nikola Sigetski“ prijavljen je za otkup Ministarstva kulture i medija, čime će ga knjižnice imati priliku uvrstiti u svoje fondove. Beronić pritom naglašava kako su glagoljična izdanja produkcijski zahtjevna i skupa, ali se izrađuju u tvrdom, šivanom uvezu kako bi trajala godinama.
Roman će biti predstavljen u srijedu, 21. listopada, u 19 sati na Starom gradu Dubovcu. Nakon Karlovca planirana su predstavljanja u Ogulinu, Čakovcu i drugim gradovima povezanim s poviješću obitelji Zrinski.
–Među rijetkim smo europskim narodima koji imaju vlastito pismo. Ako mi nećemo čuvati glagoljicu i pričati vlastitu povijest, netko će drugi tu priču ispričati onako kako njemu odgovara.
Sve detalje o knjizi pronaći ćete na našem YouTube kanalu u emisiji “Gost dana by Eva Zadro“:
