Koliko često čujete rečenicu: „Ženama nije mjesto u nogometu.“. Sigurno na tjednoj bazi, a ponajprije ako čitate komentare na društvenim mrežama gdje većina muškaraca piše kako je ženama mjesto u kuhinji. Ako upoznaju sjajnog muškog kuhara, svi mu se dive, ali ako upoznaju vrhunsku nogometnu sutkinju, odmah počinju vrijeđanja i omalovažavanja. Ne postoji žena u nogometu koja se nije susrela s negativnim komentarima na temelju čega i brojne odustanu od svojih snova. Hrabra i neustrašiva Marijana Opačak dokaz je da komentari nisu jači od njezinog djelovanja na terenu. Nogometna je sutkinja koja dolazi iz Slavonskog Broda, a otkako studira zaštitu na radu na Veleučilištu u Karlovcu, dijelom je Nogometnog saveza Karlovačke županije.
– Htjela sam se susresti s izazovima i baciti se u neki novi kadar. Cijeli život sam u sportu pa mi je to bilo logično. Trenirala sam rukomet osam godina, a odbojku više od 3 godine. Posljednjih sedam godina striktno sam u nogometu.
Od malih nogu okružena je nogometnom atmosferom za koju su ponajprije zaslužni tata i brat. Kad je jednog dana došla doma i rekla da će početi suditi i dijeliti pravdu na zelenim travnjacima, tata je bio jako iznenađen.
– Dok sam se upoznavala s nogometnim životima, nisam razmišljala o sucima kao o ljudima već kao o robotima. Suci su “ljudi koji ne griješe”. Sve važne odluke padaju na njih. Uvijek sam s tatom raspravljala o sudačkim odlukama. Govorio mi je kako to nije baš tako lako kako ja mislim i potom sam odlučila da želim biti sutkinja.
Brat još nije naviknuo da mu ljudi u rodnom gradu sestru prepoznaju kao nogometnu sutkinju, ali mu je drago zbog njenog odabira. Da je lako, nije, tvrdi Marijana i kaže da svakodnevno uči i usavršava svoje znanje. Također, mora biti u jako dobroj kondiciji.
– Pravila se mijenjaju svaku sezonu. Stalno su neke izmjene i dopune. Teško je odmah u prvom kolu sve to primjenjivati. Igrači nisu naviknuli da se to stalno mijenja pa su uvijek neke nesuglasice i problemi.
Teška je i relacija sudac – igrač jer igrač uvijek misli da je oštećen i da dolazi do pravednijeg suđenja za protivničku momčad, kaže Marijana. Iako je nova na karlovačkom području, navijači na tribinama znaju vikati: „Ona sudi za njih!“, a nemaju pojma da je iz Slavonskog Broda i da tek upoznaje klubove. Uvijek je neutralna, a ljudi će vječno negativno komentirati o čemu god da se radi u društvu. Nedugo je doživjela lijepu gestu od strane navijača novigradske Dobre kad su joj u Donjem Mekušju otpjevali pjesmu „O Marijana“ po završetku utakmice.
– Iskreno, i ja sam se iznenadila. Makar, to mi se dogodilo u Slavonskom Brodu kad sam sudila prvu seniorsku utakmicu. Ondje mi je jedna navijačka skupina pjevala isto tu pjesmu. Drago mi je što još uvijek ima normalnih ljudi koji nemaju predrasude i da misle da nije nikakav problem što je žena u nogometu.
Marijana navija za Vukovar 1991, a srce joj kuca za BSK Slavonski Brod. Redovito prati Marija Tadića na domaćim utakmicama Karlovca 1919 s obzirom da je njegovu igru zavoljela još u Vukovaru. Ako niste znali, Marijana je sudila i u futsalu. Nakon završetka faksa želja joj je upisati se u vojsku, ali prvenstveno želi čim dalje dogurati u nogometu. Što nam je još otkrila, doznajte u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u srijedu s početkom u 17 sati i 30 minuta.
foto: Andriana Baćurin, privatna arhiva
