S tenisom se počela baviti sa svega 6 godina, a danas je među 30 najboljih tenisačica svijeta u veteranskoj kategoriji. Tata ju je uveo u čari ovog sporta i sretna je što je reket obilježio cijeli njen život. Kad se prisjeća svojih početaka, navodi da joj je najvažnije bilo da ima dobrog trenera. Slikovito, Vanja govori da svi imamo praznu čašu, ali je bitno kako će se ona puniti.
– Jako je bitan prvi trener kod kojeg će dijete doći i koji će djetetu dati nekakve životne smjernice. Meni je to bila Ninka Paunović, a kasnije profesor Dujo Oreščanin koji je bio daleko ispred svog vremena. Dan danas imam njegov treninge, po tim treninzima radim i oni donose rezultate.
Treba ostati na nogama kroz život, tvrdi Vanja. U jugoslavenskom juniorskom tenisu bila je jako uspješna zajedno s klupskom kolegicom Nives Milošević. Žalosti ju činjenica da se tad više ulagalo u sport nego danas. Mišljenja je da se danas u sportu ulaže u kriva područja.
– Mi smo, recimo, imali treninge koji su bili besplatni. Naš klub je radio raspored turnira na koje nas je slao nakon klupskog natjecanja. Prvog i drugog u klubu, klub je slao na određene turnire. Nisu trebali roditelji sudjelovati u financijskom smislu u tome. Na drugačijim temeljima je sport bio nekad. Bilo je puno više sportskog entuzijazma nego danas.
Postavlja se pitanje motiva u sportu, a djeca su danas pod velikim upitnikom. Vanja je nakon juniorske karijere otišla u Njemačku gdje je igrala ligu. Tata je bio na prvoj crti, mama i brat u podrumu, a ona je profesionalno nastupala i paralelno se bojala situacije u vezi rata. Kasnije je radila kao trener s obzirom da ima internacionalnu licencu. Fokusirala se na ozaljsko područje. Nekad je trenirala djecu, a danas su ta ista djeca odrasla, roditelji su i vode na treninge svoju djecu. Jako je ponosna na to i misli da je time ispunila svoju sportsku misiju.
– Sad mi slijede jači treninzi iako u Karlovcu nemam neke uvjete. Nemamo trenutno tenisku dvoranu. Kod sportske dvorane dugo je bio natkriveni teren kojeg zadnjih nekoliko godina nemamo. Onaj teren koji je bio betonski, pretvoren je u padel, a na Vunskom polju Zaklada Marin Čilić izgradila je teren. Međutim, nema opreme. Nema mreže i ograde pa je jako teško za treninge.
Iako ima loše uvjete za treniranje u gradu, cilj joj je pripremiti se za svjetsko prvenstvo. Mónika Szeles je tenisačica kojoj se divi, a kad su muške snage u pitanju, ističe Novaka Đokovića. Što nam je Vanja još otkrila, saznajte u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u srijedu 28. listopada s početkom u 17 sati i 30 minuta.
