Brojna djeca isprobaju razne sportove tijekom odrastanja. Neki ostanu u sportu, neki se posvete nekim drugim područjima, a neki se u određenom sportu pronađu sasvim slučajno. Pravi primjer je 26-godišnja karlovačka atletičarka Helena Valentić koja kao dijete nije uopće sanjala o stazama i prvenstvima. Kako tvrdi, roditeljima je kao djevojčica zadavala probleme jer ju je svašta zanimalo i bila je neodlučna. Završila je i Glazbenu školu Karlovac u kojoj je svirala violinu.
– Ja sam bila jedna od rijetkih koja nije htjela ići ni na školski kros u prvom ili drugom razredu. U zadnji čas sam ipak odlučila ići. Bila sam druga. Čak ni tad nisam mogla biti prva. Svidjelo mi se to. Do tad sam bila u taekwondou. Onako sitna se nisam snašla u tom sportu i možda za njega nisam imala predispozicije. Kad sam osjetila adrenalin na utrci, zaljubila sam se u taj sport. Svidjelo mi se navijanje sa strane.
Članica je Atletskog kluba Karlovac i zadovoljna je s uvjetima. Više preferira treninge u prirodi za razliku od klupskih kolega koji su više vezani uz pravu atletsku stazu. Kao najveći uspjeh nikad ne bi istaknula niti jednu medalju već trenutak kad je uspjela istrčati 3000 metara sa zaprekama ispod 11 minuta.
– Jako dugo sam bila na granici kad sam trčala 11:03, 07 ili 09. To se godinama razvlačilo. Nikako nisam istrčala ispod 11. Uspjela sam u Americi. Onda sam u dva tjedna tri puta istrčala ispod 11 što mi je vrjednije od bilo koje medalje ili rezultata.
Ono što je pohvalno, Heleni su uspjesi u sportu bili osigurali punu sportsku stipendiju za diplomski studij od jednog sveučilišta u Bakersfieldu u Kaliforniji što je uspješno i završila. Nakon što se vratila u rodnu zemlju, tvrdi kako ondje nikad ne bi mogla živjeti, ali u vezi atletike je ondje sasvim druga i bolja priča nego na hrvatskom tlu.
– Ovdje ako nemaš sponzore, zapravo ne možeš ništa postići. Tamo su meni bili plaćen smještaj, hrana, školarina i knjige. Imala sam i džeparac. Samo sam studirala i trenirala te zarađivala, a ovdje sam samo gubila novac.
Želja joj je otići na Europsko prvenstvo, ali je svjesna da je to jako teško postići jer je dugo godina seniorka i konkurencija je jača nego ikad. Na području atletike divi se Katarini Smiljanec koju je pratila još kao dijete. Nedugo je završila stažiranje na području fizioterapije. Iako je uvijek maštala o privatnim vodama, tvrdi da joj je rad u bolnici otvorio nove pravce i dao drugačiju sliku o radu u istoj. Bilo joj je predivno i fantastično se snašla te se nada da će u istom smjeru ići i pronalaženje posla. Helena nam je otkrile još brojne detalje iz sportskog i privatnog života, a cjelokupan razgovor poslušajte u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u ponedjeljak s početkom u 17 sati i 30 minuta.
foto: Andriana Baćurin, privatna arhiva Helene Valentić
