Kad ti je cijela obitelj od malih nogu u sportu, onda je nekako logičan slijed da si i ti u istim vodama. Ipak, kad si žena u nogometu, e tu već pomalo nastaju problemi. Koliko god se društvo trudilo na pozitivan način predstaviti žene u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, vjerojatno status žena nikad neće biti posve prihvaćen. S tim problemima susrela se i 19-godišnja Matea Matić iz Vojnića koja je svoje djetinjstvo posvetila nogometu, a danas je ponosna sutkinja za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije.
– Moji prvi koraci bili su u Vojniću ’95. U tom klubu trenirala sam šest godina. Tu sam čak i u jednom periodu bila kapetan momčadi. Bila sam jedina cura u ekipi pa je to uvijek bilo zanimljivo, otkriva Matea.
Uvijek je igrala špicu, a ponekad i lijevog veznog. Dečkima je na početku njezinih nastupa bilo jako čudno što je s njima u sastavu, ali kasnije su se prilagodili i zavoljeli ju. Kroz ŽNK 4 rijeke Karlovac prošla je i selekcije. Tvrdi kako joj je ipak bilo lakše s dečkima u Vojniću ’95 nego s curama u ženskom nogometnom klubu upravo zbog jednostavnosti koju muški igrači posjeduju. Što se tiče suđenja, najveću podršku pružio joj je tata.
– Svaki dan smo nešto novo učili. Tečaj je trajao oko dva mjeseca. Išla sam tri puta tjedno. Bilo je nešto žena sa mnom, ali one nisu ostale u tim sudačkim vodama. Ostalo su bili muški. Svaki dan smo imali testove.
Kad je tek započela sa suđenjem, emotivno su ju pogađali negativni komentari od strane navijača koji na području Karlovačke županije zaista ne biraju riječi i znaju na veliko psovati suce i sutkinje ne razmišljajući što zapravo govore, a svatko je nečije dijete, brat, sestra ili pak roditelj. Matea je to prihvatila kao realnost. Zna da ne može mijenjati druge, ali može promijeniti svoj pogled na ono čime je okružena. Gdje god se nalazila, srce će joj zauvijek kucati samo za Vojnić ’95.
– Prvi put sam nastupila za starije pionire u Vojniću. Svi su bili dečki. Tu su mi dali kapetansku traku. Gubili smo, a dečki su mi dozvolili da zabijem gol jer sam se tu jednu utakmicu opraštala od kluba. Taj klub mi je u srcu. Nemam riječi za njega. Preko tjedna volontiram u njemu i volim taj klub.
Kad je bila maleno dijete, nije ni sanjala da bi jednog dana mogla toliko napredovati na zelenim travnjacima. Ono što je zanimljivo, Matea se bavila i teqballom. Prije dvije godine u Grčkoj je osvojila zlato i srebro, a prošle godine broncu u Italiji u sklopu hrvatske reprezentacije. Kad nije u nogometu, voli šišati muškarce kroz hobi. Mašta o otvorenju salona stoga za Mateu ne postoji strah čime će se danas sutra baviti. Voljela bi upisati i vojsku. Kad ne igra Vojnić ’95, navija za Dinamo za kojeg je uvjerena da će osvojiti prvenstvo. Najdraži domaći igrač joj je Dion Drena Beljo, a strani Yamal. Što nam je Matea još otkrila, doznajte u emisiji „Klub žena – žene u sportu“ u ponedjeljak s početkom u 17 sati i 30 minuta.
FOTO: Andriana Baćurin, privatna arhiva Matee Matić
