Iako je svoje obrazovanje posvetila fizioterapiji, mlada Antonia Kotlar od najranijeg djetinjstva njeguje veliku ljubav prema umjetnosti. Ova samouka umjetnica slobodno vrijeme provodi stvarajući slikarske radove, a inspiraciju najčešće pronalazi u prirodi, svakodnevnim prizorima i detaljima koji drugima često promaknu. Svoje radove danas dijeli i na društvenim mrežama, a ne isključuje ni mogućnost organiziranja vlastite izložbe.

Ljubav prema slikanju Antonia je naslijedila iz obitelji. Odrastajući uz majku i djeda, koji se također bave slikanjem, odmalena je razvijala interes za crtanje i umjetničko izražavanje. Iako nikada nije pohađala likovne radionice ni formalno umjetničko obrazovanje, tijekom godina samostalno je razvijala svoje vještine i istraživala različite tehnike.

– Moja ljubav prema umjetnosti prisutna je u mom životu od najranijeg djetinjstva, ponajviše zato što i mama i djed jako lijepo slikaju. Ja sam ih kao mala jako voljela gledati u procesu i diviti se njihovim radovima. Oduvijek sam voljela crtati i stvarati, a s vremenom sam shvatila koliko me to ispunjava. Tijekom srednje škole počela sam na slikanje gledati ozbiljnije i tada sam prvi put osjetila da se želim više posvetiti tom dijelu sebe, ispričala je Antonia.

U posljednje vrijeme najviše je privlači slikanje pejzaža, posebice zbog raznolikosti prirodnih boja i detalja. Ipak, ne želi se ograničavati na jedan motiv ili umjetnički stil. Najradije koristi akvarel, suhi pastel i grafit, a svaki novi rad za nju predstavlja priliku za eksperimentiranje i usavršavanje.

Proces nastanka slike može trajati nekoliko sati, ali i više dana. Antonia najčešće stvara u miru svoje sobe, ponekad uz glazbu, dok inspiraciju pronalazi tijekom šetnji, izleta ili promatranjem fotografija. Za svoj najzahtjevniji rad, veliku sliku na dva platna namijenjenu dnevnom boravku, izdvojila je čak dva tjedna.

Posebno je zanimljiva poveznica između njezina profesionalnog obrazovanja i umjetničkog stvaralaštva. Antonia je završila diplomski sveučilišni studij fizioterapije u Rijeci, a upravo joj je crtanje pomoglo tijekom studiranja.

– Tu poveznicu najviše sam osjetila na fakultetu kroz učenje anatomije, jer sam anatomiju zapravo učila kroz crtanje. Spremala sam se za ispit tako što bih skicirala svaku anatomsku strukturu u svoju bilježnicu i tako učila za fakultet. Samim tim crtanjem usavršavala sam i svoju tehniku, tako da se i to odrazilo na moje radove, objasnila je.

Iako su fizioterapija i slikarstvo naizgled dva različita svijeta, Antonia je pronašla način kako ih povezati. Slikanje joj je tijekom studija predstavljalo odmor od učenja, ali i priliku za izražavanje vlastite kreativnosti.

Među umjetničkim pravcima posebno cijeni renesansu i impresionizam, a velik dojam na nju ostavio je ovogodišnji posjet Parizu, gdje je imala priliku uživo vidjeti djela Claudea Moneta.

Svoje radove u početku je pokazivala samo obitelji i bliskim prijateljima. Međutim, pozitivne reakcije i podrška okoline potaknule su je da svoju umjetnost predstavi široj publici. Tako je otvorila profile na Instagramu i TikToku, na kojima danas objavljuje završene radove, ali i prikazuje proces njihova nastanka. Ako joj se u budućnosti pruži prilika, voljela bi organizirati i vlastitu izložbu.

Unatoč ljubavi prema umjetnosti, svjesna je izazova s kojima se umjetnici suočavaju, posebno kada je riječ o mogućnosti ostvarivanja prihoda od vlastitog rada.

– Malo je tužno što se kroz povijest zapravo primjećuje ta ista shema, gdje se umjetnika više cijeni u onom trenutku kada ga više nema. Meni osobno je to jako tužno i voljela bih to promijeniti, odnosno da kao društvo to promijenimo, istaknula je Antonia.

Smatra kako je određivanje vrijednosti umjetničkog djela posebno zahtjevno jer umjetnik mora uzeti u obzir utrošeni materijal, vrijeme i trud uložen u stvaranje.

Iako trenutačno traži posao u struci fizioterapije, ne namjerava odustati od umjetničkog stvaralaštva. Upravo zato mladima koji imaju kreativne interese, ali se ne usuđuju pokazati svoje radove ili smatraju da nemaju dovoljno vremena, šalje ohrabrujuću poruku.

– Poručila bih im da vjeruju u sebe, da se ne boje svojih mogućnosti i da konstantno istražuju i nadograđuju svoje vještine kroz stvaralaštvo u kojem se pronađu. Sve se može uskladiti sa svakodnevnim obavezama jer, kako se kaže, gdje ima volje, ima i načina. Svakako ne treba odustajati, treba biti hrabar i ići za onime što nas zanima, zaključila je Antonia Kotlar.