Nikad više cijene goriva, režija, ali i hrane udaraju posljednjih mjeseci svom snagom na sve, udarce neki osjete slabije, neki jače jer koliko god štedjeli – mizerne mirovine i plaće, jedino što u ovoj zemlji ne skače zajedno s poskupljenjima – nisu dovoljne za život i podmirenje osnovnih troškova.
Ništa čudno ako pogledamo brojke: po podacima Državnog zavoda za statistiku: cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u travnju su u odnosu na ožujak u prosjeku više za 2,6 posto. U odnosu na travanj 2021., tj. na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 9,4 posto. Najviše je na godišnjoj razini poskupio prijevoz, za 16,4 posto, hrana i bezalkoholna pića za 12,8 posto, a stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva za 8,8 posto.
Ovisno gdje kupujemo, štruca kruha je 10-ak kuna, litra mlijeka 8, ulja skoro 20, kilogram svinjetine bar 30… Smanjenje PDV-a uglavnom nismo osjetili.
Dio povećanja cijena je opravdan zbog svega što se događa u svijetu – od rata u Ukrajini i poremećaja na tržištu nadalje, napominje Marina Novaković Matanić, predsjednica Udruge za zaštitu potrošača grada Karlovca-Korana, ali nije sve. Zato će od države tražiti da pomogne onima kojima je najteže i ograniči cijene osnovnih namirnica.
– I to za ona nužna dobra koja svakom građaninu moraju biti osigurana. Ne tražimo da se zaustave cijene luksuznih dobara, ali za ono što je nužno, svakako ćemo tražiti ograničenje. Država je malim dijelom izašla u susret umirovljenicima energetskim dodatkom, ali to nije dovoljno, to je jednokratna pomoć. Oni će režije morati plaćati svaki mjesec. A prvo plate režije, onda što im ostane za hranu. Ne možemo dopustiti da u 21. stoljeću itko u ovoj državi bude gladan, napomenula je Novaković Matanić.
Zato će tražiti od države da zaštiti građane, posbeno umirovljenike, one s najnižim primanjima.
– Mi ćemo sigurno reagirati prema ministru Mariću i Ministarstvu gospodarstva koje je nadležno za potrošače da reagiraju zamrzavanjem cijena preko kojih neki proizvodi ne mogu ići. Vidimo da je ulje bilo 13, 14, 15 kuna, sada je 19,99 kuna, kruh je prešao 10 kuna, mlijeko… to su nužna dobra koja svaki građanin treba. Ljudi su u neizvjesnosti, umirovljenici ponajviše jer najveći dio ih ima 2.000 kuna mirovine. Neka se netko zapita da li se može živjeti s 2.000 kuna ili manje, ili sa zajamčenom minimalnom novčanom naknadom ili bez primanja, poručila je Novaković Matanić.
A kako preživjeti s 2.000 kuna mjesečno? Karlovčanka, umirovljenica, nam odgovara: Ne pitajte!
– Samo ću reći 2.000 kuna pa si mislite kako. Na čemu štedim? Na ničemu jer nemam na čemu, kaže nam.
Nekima je lakše, ali samo zato jer dio mirovine stiže iz inozemstva. Bez obzira na to, smatra stariji gospodin, cijene bi kod nas mogle biti niže nego što jesu.
– Imam slovenske mirovine i 5 godina njemačke pa mogu normalno preživjeti. A ostali? Kukavo, ocjenjuje.
Nije u Europi besplatno, ali primanja su neusporedivo veća nego kod nas. Potvrđuje nam to i gospođa koja je ovdje došla nakratko iz Austrije.
– Austrija je skupa, ali i primanja su takva da se nekako može. Tamo mnogi ljudi koriste akcije koje zaista jesu akcije u odnosu na naše prilike, opisuje.
