Svi sveti je svetkovina Katoličke crkve u kojoj se slave svi sveci, kanonizirani i oni koji su na tome putu. Dušni dan, odmah nakon Svih svetih, dan je kada se katolici prisjećaju svih onih duša koje su napustile ovaj svijet. Svetkovina Svih svetih za mnoge znači obilazak grobnih mjesta u kojima su sahranjeni njihovi najmiliji, članovi obitelji, prijatelji i poznanici. Uređuju se groblja, kupuju lampioni i cvijeće. Sve to nije toliko važno kao molitva i promišljanje o svojoj svetosti, napominje vlč. Duje Kurtović.
– Crkva moli svaki dan u svakoj svetoj misi za sve pokojne ali Svi sveti kao takav dan je jedan poziv na promišljanje o vlastitom pozivu na svetost. Svi mi smo po krštenju pozvani nasljedovati Krista. Imamo situaciju u evanđelju kada Petar pušta Krista na svoj brod, kada nakon cijelog dana i noći ribareći Petar nije učinio ništa, Krist mu zapovijeda, sugerira što da čini i Petar ga sluša. Biti Kristov učenik znači biti poslušan njegovoj riječi. Slijedeći tu riječ sigurni smo da ne možemo učiniti nikakav grijeh. Slijedeći njegov primjer sigurni smo da smo na putu ka svetosti.
Na Dušni dan Crkva posebno moli za duše svih pokojnika, osobito za duše u čistilištu.
– Bilo bi nepotpuno otići samo na groblje i nešto folklorno učiniti, trebalo bi učiniti nešto na korist naših pokojnika. Da Gospodinu zahvalimo za dar života naših pokojnika, da taj dan ili svaki dan svog života činimo neko milosrđe, žrtvu, iskrenu molitvu za dušu kojoj je najpotrebnije. Kada bi se to prelijevanje molitve- nas, “putujuće” Crkve (mi koji smo još tu) i “trpeće” Crkve (Čistilišta) i one već “proslavljene” Crkve, ta molitva ujedinila, kad bi to svi zajedno činili to je neopisiva snaga molitve koja se prožima i pomaže svima spomenutima.
Previše je toga što činimo da ne znamo zašto činimo. Ako palimo svijeće i stavljamo cvijeće da nas netko vidi, ako je to samo folklorno, ako to činimo bez molitve, koja korist od toga, zaključuje vlč. Kurtović.
