Da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, dokazuje i perspektivni 22-ogodišnji Roko Prpić iz Karlovca koji od svojih prvih životnih koraka voli, živi i djeluje na području baš nogometa. Rođen je 14. prosinca 2000. godine u Karlovcu. Svestrani Roko student je na 2. godini studija kondicijske pripreme na Kineziološkom fakultetu, a prije 2 mjeseca po prvi put se susreo s praktičnim dijelom svog studiranja jer radi kao trener u teretani. Evo što ga je motiviralo u odabiru studija i kako je započeo nogometnu karijeru.
– Cijeli život sam u nogometu i ne vidim se nigdje drugdje osim u sportu, nogometu i treniranju. Imam strast samo za time. Moji prvi nogometni koraci počeli su mi tamo negdje s 5 – 6 godina. Prvi sport bio mi je karate od kojeg sam brzo odustao zbog batina. Onda je krenula ljubav za nogometom. Prve korake započeo sam tu u Zagrebu nakon čega sam s 13 godina otišao u NK Zagreb gdje sam se zadržao do 2018. godine, a tamo sam napravio i prve seniorske korake. Nakon toga sam se vratio u Karlovac 1919, rekao je Roko Prpić, trenutni nogometaš NK Vojnić ’95 i trener u teretani.
Roko navodi da je u Zagrebu naučio sve što zna o nogometu. Radio je s jako kvalitetnim trenerima, a i sam Zagreb bio je u prvoj nogometnoj ligi. Ondje je napredovao u odnosu na karlovački nogomet. Ipak, vratio se u Karlovac 1919.
– Tadašnji trener, Matija Štefančić, predstavio mi je plan o okupljanju igrača koji su svi bili domaći dečki. Bila je želja kluba za napadom u višu ligu što se te prve godine i ostvarilo. Bili smo, prije svega, odlična ekipa van terena i ta sinergija, to zajedništvo prenijelo se na teren te rezultiralo prvim mjestom i odlaskom u viši rang. Matija je kao trener bio odličan. Jedna fantastična osoba, objašnjava Roko.
Nažalost, s velikim uspjehom lokalnih ljudi, došlo je do nagle promjene zbog koje su lokalni igrači morali potražiti drugačiji i posve novi nogometni put.
– Promijenilo se dosta stvari od početka, od te težnje da tu budu domaći dečki. Sve se počelo polako rasipavati. Došlo je to neko novo rukovodstvo. Sve se vidi po tome da je od prošle godine do sada, do ulaska u ovu, otišlo 7 – 8 domaćih igrača. Tu su bili Daniel Marinić, Daniel Mićunović i Ivan Mamić koji su bili kapetani koji također više nisu tu. Stvari su takve kakve jesu trenutno, istaknuo je Roko.
Roko je mišljenja da bi kostur ekipe trebali graditi ipak domaći dečki jer i oni imaju adekvatne kvalitete. Roko je trenutno igrač Vojnića ’95. Situacija u klubu nije baš bajna s obzirom da igrači zbog svojih privatnih obaveza ne mogu kontinuirano trenirati, a u tom rangu nemoguće je biti toliko odsutan.
– Isto tako, mislim da ni klub nema neku podršku županije. Recimo, da se iz jednog Karlovca 1919 nije moglo posuditi nekoliko juniora ili da dođe još nekih igrača iz županije je besmisleno kako bi se napravila dobra nogometna priča. Jer, nema smisla da Karlovac 1919 koji ima takav bazen igrača nema predstavnike u višim rangovima natjecanja nego da je tu samo Karlovac 1919 koji igra višu ligu, tvrdi Roko.
Roko osim aktivnog igranja nogometa gaji ljubav i prema teretani. Mislio je da zna o fitnessu puno toga no dolaskom u teretanu, uvjerio se da još puno mora učiti. Pored sebe ima odlične trenere, Igora Škrtića i Mateju Kunović, od kojih uči o onome o čemu ne može naučiti u studentskim klupama. Vjeruje da je iz dana u dan sve bolji u trenerskoj ulozi, a ističe da se vježbanjem u teretani bavi uglavnom mladež. Otkrio nam je koje su njemu osobno najdraže vježbe i je li povećana potražnja za dolaskom u teretenu nakon blagdana.
– Pošto sam nogometaš, najviše volim raditi na nogama. Bez snage u nogama ništa, bez snage u trupu ništa. Tako da, ja se orijentiram na vježbama koje bi meni dobro došle u nogometu. Osjeti se veća potražnja za teretanom u siječnju. Uvijek je taj prvi mjesec malo jači samo što je šteta što to nakon prvog ili drugog mjeseca sve opada jer ljudi godinama nižu loše navike pa dođu i očekuju da će se sve u mjesec ili dva to promijeniti što nije slučaj. Trebalo bi, po meni, graditi neki životni stil, da ti fitness bude životni stil, da ti to bude način života, da se time baviš konstantno, a ne samo mjesec ili dva u godini, objašnjava Roko.
Po njegovom mišljenju, idealno je odraditi po 3 treninga tjedno u trajanju od nekih sat do sat i 30 minuta. Roko, ako ne vježba u teretani, i u slobodno vrijeme voli biti dosta aktivan. Stalno je u pokretu i to je njegov smisao. života. Odlučio je da će se u nadolazećem vremenu maksimalno posvetiti nogometu jer ne želi da mu najbolje godine pobjegnu u neostvarenim željama i ciljevima. Po završetku studija, volio bi raditi s djecom jer je mišljenja da se u našoj županiji premalo radi s djecom, posebice na području kondicije.
TEKST: Andriana Baćurin
FOTO: Andriana Baćurin, KAportal.hr i SportNews.hr
