U Hrvatskoj aktualna je priča o četiri para koji su se, zbog inercije sustava i dugotrajnih procesa posvojenja, odlučili na posvojenje djece van granica RH. U Hrvatskoj, proces posvojenja djeteta u prosjeku traje oko 3 i pol godine, za koje vrijeme moraju biti zadovoljene mnoge zakonske procedure. Svatko tko želi posvojiti dijete mora biti upisan u Registar posvojitelja, a na posvajanje se daju djeca koja su bez roditelja ili je roditeljima sudskim putem oduzeto roditeljsko prava te su djeca izmještena na skrb u udomiteljske obitelji, domove za djecu i srodničke obitelji.
– Tek nakon što je roditeljima doneseno sudsko rješenje o oduzimanju roditeljskog prava, koje se ne donosi bez dokaza potpunog izostanka roditeljskih kompetencija da bi nastavio brinuti o djetetu ili da bi se vratio u obitelj, tada dajemo prijedlog sudu, a sud tada donosi rješenje. I ti postupci mogu trajati dosta dugo, kazala je Mirjana Pogačić, ravnateljica Područnog ureda Karlovac pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Za to vrijeme djeca odrastaju u udomiteljskim obiteljima ili domovima, a u prosjeku u takvom tipu smještaja dosegnu 6. ili 7. godinu starosti, kada ih se već smatra teže posvojivima, s obzirom na činjenicu da se većina posvojitelja odlučuje za djecu do 3 godine starosti.
– Nešto smo intenzivirali naše pokušaje da zainteresiramo posvojitelje za posvojenje djece starije životne dobi, međutim, sada u Registru djece za posvojenje pri našem Područnom uredu imamo trenutno 11 djece, od kojih 8 djece ima pretpostavke za posvojenje, dok smo za troje djece procijenili da posvojenje nije odgovarajuće jer se radi o teškim, možda i zdravstvenim problemima koje imaju to troje djece, pojasnila je ravnateljica Pogačić.
Ovdje treba spomenuti da se djeca koja imaju 12 godina mogu samostalno izjasniti da li žele ići na posvojenje. Djeca starija od 12 godina često se teško odlučuju odvojiti od udomitelja ili braće i sestara, ili ako su u srodničoj udomiteljskoj obitelji ne žele se odvojiti od srodnika. Često se, dakle, događa da bez obzira što su djeca za posvojenje zavedenea u Registru, nisu sva djeca raspoloživa za posvojenje.
Posvojitelji također moraju zadovoljiti određene propise.
– Posvojitelji moraju imati dozvolu za posvojenje i moraju biti uvršteni u Registar posvojitelja. Mi imamo uvid u registar, u svih 1112 registriranih posvojitelja. Osmero djece za koje mi trenutno tražimo posvojitelje su djeca u dobi od 4 do 16 godina starosti. Tada u Registru gledamo da li su zainteresirani za usvajanje starije djece, da li im odgovara određena nacionalnost ili nešto slično, zdravstvene poteškoće koje možda djeca imaju te da li bi im iste bile prihvatljive, rekla je ravnateljica Područnog ureda Karlovac.
Ravnateljica Područnog ureda Karlovac Mirjana Pogačić ne vidi ništa sporno u dugotrajnom postupku posvojenja jer, kako kaže, smatra da se posvojitelji moraju dobro pripremiti za dolazak djeteta u obitelj.
Javnost je upoznata s činjenicom da postupci posvojenja traju i po nekoliko godina, dulje od navedenog prosjeka, s čime se ravnateljica Pogačić ne bi složila.
– Imamo primjera kada je postupak išao zaista brzo. Također, imate primjere posvojitelja koji su već posvojili jedno dijete, ali ostaju i dalje u Registru jer žele posvojiti još jedno dijete, nastavlja Pogačić.
Zanimljivo je da posvojitelji mogu birati i nacionalnost djeteta i rasu, što otvara vrata raznim vrstama diskriminacije, pogotovo kada znamo da su kod nas jedna od najteže posvojive djece djeca romske nacionalnosti.
– Moram reći da velikom broju posvojitelja nacionalnost nije bitna. Ako je tako, onda je bolje da uopće ne idemo na posvajanje. Ionako iz uvida u Registar vidimo kakvu djecu žele, navodi ravnateljica Pogačić.
Kad je dijete dostupno za proces posvojenja, Centri pretražuju Registar posvojitelja i odabiru određeni broj potencijalnih posvojitelja. S njima razgovaraju, evaluiraju ih, a kada se odluče za neki posvojiteljski par tek tada se ide na upoznavanje.
– I tu vam je otvoreno pitanje prvog dojma. Postoje situacije kada se jednostavno nisu mogli odlučiti. Tada idemo dalje i smatram da je to sasvim u redu jer radi se o životnim procesima i to nikako nije jednostavna stvar, ističe Pogačić.
Posvojitelje svakako treba dobro pripremiti za sve što ih čeka, no jednako tako, svako dijete ima pravo na obitelj i dostojanstven život ispunjen ljubavlju. Domovi su pretrpani, a i udomiteljske obitelji imaju svojih problema, što je još jedna tema kojom se javnost treba baviti.
S posvojiteljima se radi 6 mjeseci, a koji je rok za izdavanje dozvole od njihovog dolaska u Centar. Posvojitelji prolaze i edukaciju u trajanju od barem 3 mjeseca u sklopu edukacije za posvojitelje, pri čemu su obvezni odraditi 40 sati u sklopu Obiteljskih centara kojih na području RH djeluje 21. Karlovački Obiteljski centar djeluje od 2015. godine, a od 1.1.2023. nije više u nadležnosti Područnog ureda Karlovac već je samostalna ustanova zadužena za educiranje budućih roditelja i posvojitelja. Bez odslušane edukacije i potvrde niti jedna osoba ne može dobiti dozvolu za posvojenje.
– Edukacija je bitna ne samo zbog zakonskih regulativa već zaista da se mogu pripremiti na sve što ih čeka. Na taj način pripremit će se za sve ono lijepo, ali i izazove koji se mogu pojaviti pri odgoju djece, nastavlja Pogačić.
Područni uredi imaju i zakonsku obvezu foollow-upa i nakon posvojenja, a za što je zadužen Centar u koji su djeca došla.
Posvajanje djece iz drugih država
Posvojitelji mogu posvojiti dijete iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva, pri čemu postoje dodatne regulative i proces je nešto drugačiji. Recentan je slučaj s četiri bračna para koji su pokušali posvojiti djecu iz DR Konga te se sada nalaze u Zambiji dok se ne utanače zakonske regulative.
– Procedure su drugačije, no kada sud prihvati odluku neke druge države, dužan je obavijest dostaviti i Ministarstvu i očitovati se da li su posvojitelji prošli svu proceduru prije dobivanja same dozvole za posvojenje. To isto rješenje potrebno je i Centru kako bi se vršio follow-up. To je osobito bitno za djecu druge rase i djecu iz druge kulture kako bi se što bolje prilagodili novome životu i prevladali kulturološki šok. U principu, svi posvojitelji znaju da nam se mogu obratiti za savjet i pomoć, navodi ravnateljica Pogačić.
Djeci koja dolaze iz drugih podneblja i kultura valja pomoći prevladati kulturološki šok i integrirati ih u društvo.
Dakako, glavni cilj je djeci omogućiti sretno djetinjstvo i optimalan razvoj kako bi stasali u individue koje imaju priliku ostvariti svoj puni potencijal i biti vrijedni članovi društva. Stoga je od neobične važnosti omogućiti im odrastanje u zdravoj okolini, integrirati ih u društvo i nastojati svakom djetetu omogućiti život unutar obitelji, van institucija ili privremenog udomiteljskog smještaja.
