Doris Barić rođena je u Sisku 13.10.1997. godine. Studentica je 5. godine na diplomskom studiju Bioprocesnog inženjerstva na Prehrambeno – biotehnološkom fakultetu kojeg namjerava završiti ovog ljeta i zaposliti se u struci. Karlovačkoj populaciji poznata je kao odbojkašica OK Kelteks i proglašena je za najuspješniju sportašicu grada Karlovca za 2022. godinu od strane Karlovačke športske zajednice.
– Odbojkom se bavim već 15 godina od svoje nepune 10-e godine. Priča je počela na nagovor moje prijateljice Martine koja je čula da se otvorio odbojkaški klub u Petrinji i htjela je da skupa probamo trenirati. Moj matični klub je OK Petrinja gdje sam provela 7 godina. Zatim sam igrala u ŽOK Azena Velika Gorica, OK Sisak, OK Olimpik, ŽOK Nova Gradiška te OK Karlovac, današnji OK Kelteks. U Karlovcu igram već 3 godine. Dobila sam poziv od trenera Gorana Zeca da želi razgovarati sa mnom o igranju u Karlovcu. Našli smo se na razgovoru uživo. Svidjeli su mi se uvjeti uživo kao i tadašnji cilj da Karlovac uđe u Superligu. Pristala sam. Volim ciljeve i izazove pa mi je to bilo još primamljivije. Osim toga, ključna prekretnica bila je trener. Od mnogih igrača i trenera čula sam o njegovom načinu rada i o njegovoj ambicioznosti koje ima. Htjela sam raditi i napredovati u čemu nisam pogriješila kod odabira, rekla je Doris Barić, odbojkašica OK Kelteks.
U prošloj sezoni Doris je bila prva igračica s najviše osvojenih poena u Superligi u konkurenciji od 203 igračica.
– Smatram da to nije mala stvar što svakom igraču daje dodatni vjetar u leđa da se više trudi i radi ali nisam osoba koja se zadovolji time i opusti. Volim pogledati statistiku tu i tamo da vidim kako brojke kažu gdje sam i što sam no ne zamaram se previše njome. Previše razmišljanja o brojkama misim da ruši fokus na samu igru. Igrala sam u stvarno puno klubova i nigdje nisam naišla na ovako složnu ekipu. U klubovima u kojima sam igrala uvijek su bile grupice. Bila je prisutna potencijalna mržnja igračica iste pozicije kao i svađe. U Karlovcu mislim da tako dobre atmosfere ne bi bilo bez trenera Zeca i njegove discipline. Vrlo lako sam se prilagodila i svaka osoba koja dođe u klub bi sigurno isto potvrdila. Cure su odlične, pristupačne i najbitnije od svega, kvalitetne osobe. Družimo se i izvan sportskih obaveza, objasnila je Doris.
Trenera Zeca opisuje kao osobu koja živi odbojku. Ističe da je njegov način rada i angažman za klub na maksimumu. Svakom igraču dođe dan da je umoran i da mu se neda, ali kod Zeca je to nemoguće doživjeti zbog čega mu se djevojke dive. Karlovac bez njega ne bi bio Karlovac.
– Po meni, kvalitetna odbojkašica treba imati volju i želju za radom te stabilnost u glavi. Odbojka je timski sport koji te nauči disciplini i kolegijalnosti. Treneri igraju veliku ulogu u tome i igrač se treba voditi uputama trenera što je isto dio uspjeha. Ne gledati druge igračice i uspoređivati se s drugima nego gledati sebe i svoj napredak. Mi smo kao klub pokazali da se možemo boriti u najvišem rangu Hrvatske što su rezultati i pokazali kroz dvije godine, tvrdi Doris.
Doris smatra da je odbojka dobro prihvaćena u Republici Hrvatskoj što zaključuje na osnovu velike posjećenosti ljudi na utakmicama. Ipak, većina ljudi koja se bavi odbojkom, uz to je prisiljena raditi dodatan posao jer, nažalost, samo igranje odbojke nije dovoljno.
– Osim fakultetskih obaveza, volim druženja s prijateljima, izlaziti tu i tamo, otkrivati nova mjesta po Zagrebu kao i dolazak doma kako bih vidjela obitelj te se družiti s ukućanima jer nemam tu priliku često. Ukoliko čujem za dobru seriju ili film, neću odbiti pogledati. Po završetku fakulteta namjera mi je naći posao u struci pa ne vjerujem da bih uz to sve imala vremena i za trenerske vode. Smatram da nisam dovoljno educirana za takvo nešto jer možda znam igrati odbojku ali ne znam podučavati ljude o tome, izjavila je Doris.
Vjeruje u klub da može jako puno postići. Ekipe u Superligi su odlične i svi su jedni drugima respektabilni protivnici. Nijanse prevladavaju, dodala je Doris i napomenula kako Kelteksice sigurno neće lako odustati.
– Lagala bih kad bih rekla da mi nije došlo da nekad odustanem od odbojke, ali najbitnije je da ipak nisam i drago mi je zbog toga. Najveća podrška u životu su mi obitelj, prijatelji i dečko. Svi skupa navijaju za OK Kelteks i u toku su sa svakom utakmicom. Odbojka je za mene prvi timski sport kojeg sam isprobala i svidjela mi se odmah. Nije grub sport poput košarke i rukometa što sam i htjela. Svakom bih preporučila da se u životu bavi barem mali period timskim sportom jer tu disciplinu, zajedništvo i sportski duh ne može se iskusiti nigdje drugdje. Preko sporta sam upoznala i svoje prijateljice s kojima se aktivno družim godinama. Stvorila sam disciplinu i organizaciju što mi je bilo potrebno za paralelno studiranje i aktivno igranje odbojke. Uz sve to, osjećaj zadovoljstva nakon pobjede i osjećaj nezadovoljstva nakon poraza je nešto posebno, bilo to pozitivno ili negativno, komentirala je Doris.
Doris nema idola ali dodaje da ima itekako respektabilnih sportaša, kako u odbojci, tako i u drugim sportovima. Voli pogledati dobru odbojku i igru na višem nivou pa nešto pozitivno izvući iz toga. Evo koju poruku ima za mlade sportaše.
– Ponajprije bih im preporučila da uživaju u igri te da slušaju trenere i rade s guštom. Vjerujem da svaki mladi sportaš ima svoj san. Imala sam ga i ja i neka ga slijede. Poslušajte savjete trenera i iskusnijih ljudi od sebe koji su prošli godine i godine igranja. Ne zaboravite dvije stvari: Na kraju je sve igra i poraz je sastavni dio sporta, objasnila je Doris.
