Karlovac je za vrijeme bivše države bio poznat po motorima i zaljubljenicima u iste. Stoga ne čudi da je upravo u Karlovcu rođen Zoran Salopek, Dubovčak, zaljubljenik u motore od malih nogu.
– Ja sam s Dubovca i tamo su stari ljudi oduvijek vozili motore. Tako smo mi klinci počeli. S 12 godina sam uspio namoliti roditelje motor i tada sam dobio Tomos Cross Junior, to je bio moj prvi motor. Kasnije sam uzeo jednu Hondu i tako sam 1987. godine počeo voziti utrke, priča nam Zoran.
Ima bogatu kolekciju motora. Neki od njih su rijetki primjerci, a nekada su dolazili u kutijama pa su ih entuzijasti sami slagali. Nagrade je uglavnom osvajao na Hondama ili Ducatiju, a ima i jednu koja mu je najdraža, pehar s Grobnika iz 1983. godine.
– Imam sreće da imam dva zaista krasna trkaća motora. Prvo sam uzeo Hondu VF1000R, sjajan V-4 motor, a kasnije sam uzeo cestovnog Ducatija 851 kojeg sam kasnije preradio u trkaći motor. Imam i Hondu RC30, rijedak japanski motor, koja je više za gradske staze, nastavlja Zoran.
Oko motora Zoran stalno nešto radi, preslaguje, brine o njima, a svoju radionicu zove lječilištem i tamo ima svoj mir.
– Motori su jedna lijepa briga, za koju treba imati volje i novaca, ali sretan sam što napokon imam prostora i nešto više vremena za motore. Moja radionica moje je lječilište, govori nam Zoran.
Ozljedu je imao samo jednu, i to kada je na treningu na Grobniku pao i ostao bez malog prsta. 2011. godine vratio se utrkama.
– Nisam uopće nakon povratka u svijet natjecanja razmišljao o nagradama, iako sam se volio natjecati kao mlađi. Ali onda su se zaredale 3 Zlatne kacige i nakon te 3. dobio sam Zlatnu kacigu s dijamantom, priča nam ovaj zaljubljenik u kubike.
Kondiciju je potrebno imati i održavati, a bez namjanje dvadeset odrađenih treninga ne ide se natjecati. Godine osjeti, ali kaže da kontrolira „dečkića u sebi“. Danas uglavnom vozi za svoj gušt.
– Motori za utrke su jaki motori, velike kubikaže, i veoma su brzi. Potrebno je imati i fizičku, i mentalnu snagu kako biste pomicali granice. Za vožnju motora treba raditi vježbe za ruke i noge jer motor se više vozi nogama nego rukama. Ali nakon Zlatnih kaciga, iako se volim natjecati, više ću ubuduće voziti za svoj gušt, rezultata je bilo dosta, smije se Zoran.
Zoran Salopek kaže da će voziti motore dok god može hodati, i mi mu vjerujemo.
