Dan ružičastih majica, tj. Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja obilježava se svake zadnje srijede u veljači diljem svijeta u spomen na događaj iz 2007. godine kad su jednog kanadskog srednjoškolca vršnjaci maltretirali jer je taj dan došao u školu u ružičastoj majici. Prema podacima MUP-a RH vršnjačko nasilje je u porastu te predstavlja ogroman rizik po djecu i mlade.
– Vršnjačko nasilje jedan je od najznačajnijih socijalnih rizika za djecu i mlade danas. Definiramo ga kao skup namjernih negativnih postupaka prema jednom učeniku od strane jednog učenika ili skupine vršnjaka i uvijek se radi o nesrazmjeru moći na način da je zlostavljač taj koji se osjeća moćno, dok je žrtva bespomoćna, kazala je Martina Jurčić, stručna suradnica psihologinja u OŠ Turanj.
Razlikujemo četiri oblika vršnjačkog nasilja – fizičko, verbalno, emocionalno i socijalno nasilje. Ipak, danas je elektroničko nasilje, cyber-bullying, jedan od najistaknutijih oblika nasilničkog ponašanja među djecom i mladima.
– Riječ je o vršnjačkom nasilju koje se događa na internetu, posebice društvenim mrežama, Koje današnji školarci itekako koriste. To su situacije kada se šalju prijeteće poruke ili se ostavljaju uvredljivi komentari na društvenim mrežama. Ponukani time, OŠ Turanj je ove školske godine zabranila upotrebu mobitela u školi i za sada su rezultati zadovoljavajući, nastavlja Martina.
Korijeni nasilničkog ponašanja duboki su i kompleksni i nema jedinstvenog odgovora zašto se to događa.
– U obzir treba uzeti više faktora. Prije svega, kada govorimo o individualnim karakteristikama nasilnika, radi se o djeci koja su agresivna, impulzivna, koja imaju manjak samokontrole i empatije prema drugima. Takvo dijete ne prihvaća lako različite od sebe i ima izraženu želju za vladanjem i moći. Međutim, kad se gledaju osobine obitelji iz koje to dijete dolazi, treba istaknuti da takva djeca dolaze iz obitelji gdje je nasilničko ponašanje često ili su i sami žrtve nasilja, priča nam psihologinja Jurčić.
Djeca žrtve vršnjačkog nasilja suočene su s teškim posljedicama, a jedna je i rizik od suicida.
– Posljedice po dijete koje je žrtva vršnjačkog nasilja izrazito su negativne. Takva djeca često odbijaju odlazak u školu jer se boje, gube motivaciju, postaju bezvoljna, žale se na psihosomatske probleme poput glavobolje ili abdominalne boli. Česte su emocionalne tegobe, prijetnje samoubojstvom, a neka nažalost i počine suicid, kazala je Martina Jurčić.
Prevencija je itekako bitna. U situaciji kada se tako nešto dogodi, škole postupaju sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, s detaljno razrađenim koracima postupanja. Naravno, međuresorna suradnja je od neobične važnosti, posebice se to odnosi na Centar za socijalnu skrb i policiju.
– Prevencija mora obuhvatiti nekoliko razina – od razine šire lokalne zajednice, obitelji pa sve do škola i razreda. Škole provode preventivne programe i najčešće učitelji na satovima razrednika u suradnji sa stručnim suradnicima obrađuju teme vezane za vršnjačko nasilje čija je svrha djecu naučiti oblike nasilnog ponašanja, uči ih se nenasilnom rješavanju sukoba, samokontroli, regulaciji emocija i prihvaćanju različitosti, kazala je psihologinja OŠ Turanj Martina Jurčić.
Zaključno, djecu je važno učiti socio-emocionalnim vještinama i vještinama nenasilne komunikacije jer to je jedan od primarnih koraka ka izgradnji društvu nenasilja.
