Vrckava, ambiciozna i svestrana, tako bismo u par riječi mogli opisati Luciju Škrtić, karlovačku veslačicu koja se ovim sportom bavi već gotovo 20 godina. Lucija i njena prijateljica jednog su dana otišle na obalu rijeke Kupe kraj VK Korana, a sve ostalo je povijest. Danas je ponosna članica VK Karlovac.
-Tamo je bila ta “žabica” na splavu i rekla mi je: “Hoćemo li zaveslati?”. Pristala sam odmah. Došla sam doma i rekla: “Čuj tata, ja veslam!”. Moji i tata i djed bavili su se veslanjem. Tad me nisu shvaćali ozbiljno, no kad sam počela, nisam prestala, rekla je Lucija Škrtić, veslačica VK Karlovac.
Kao djevojčica, bavila se pjevanjem, pa čak i folklorom što je trajalo punih 7 dana. Probala je igrati košarku i rukomet, no shvatila je da lopta nije za nju. Kad je primila vesla u ruke, znala je da je to to. Prvi veslački dani zauvijek će joj ostati u srcu.
– Meni je tad bilo prekrasno. Bilo je jako puno djece i imali smo puno trenera. No, puno djece je i odustajalo. Mi smo bili uporni. U ekipi smo bile 4 cure koje smo bile baš prijateljice. Jedna drugu smo gurale. Tako je to funkcioniralo. Kasnije se sve to razvodnjavalo, a mi smo i dan danas tu, objasnila je Lucija.
Prošla je gotovo kroz sve selekcije, a bila je članica i juniorske reprezentacije. Tijekom studiranja prava, veslala je u Osijeku.
– Veslački klub Iktus tada je bio najjači klub u Hrvatskoj. I najbrojniji i najveći. Na Dravi je bilo dramatično. Ona je divlja i brza u usporedbi s Kupom i Koranom, no to mi je jedno jako lijepo iskustvo, komentirala je Lucija.
U mlađim kategorijama gotovo na svakoj regati bila je uspješna i danas ne žali ni za čim što je napravila na sportskom putu. Uzor su joj braća Sinković, Damir Martin i Emma Twigg za koje smatra da su jednostavni i dragi ljudi. Trenutno kao veteranka trenira sama i zajedno s veteranima s područja cijele Hrvatske odlazi na regate.
– Prošle godine nastupila sam na Europskom prvenstvu za veterane na Bledu i osvojila sam brončanu medalju koja mi je u posljednje vrijeme najdraža, tvrdi Lucija.
Trenutno, osim za veterane, Lucija vesla i za studente te seniore,a jednog dana vidi se i u trenerskim vodama. Ipak, navodi da su velike razlike kod djece dok je ona bila dijete i u današnje vrijeme.
– Defitinivno su drugačija. Vidi se da se djeca sve manje igraju vani, da se sve manje kreću i da imaju sve manje volje za sportom što me jako žalosti, mišljenja je Lucija.
Kad nije na vodi, Lucija trenira na ergometrima, u teretani, a bavi se i trčanjem, rolanjem te čitanjem knjiga. Svestranost joj je doista drugo ime, a najdraža uloga joj je uloga mame 5-ogodišnjem sinu Oliveru koji svoju mamu dolazi gledati u VK Karlovac i navija za nju. Lucija nam je otkrila i zašto baš taj klub.
-Pa eto, zato što ovdje nema niti jedne osobe koja istinski ne voli ovaj sport. Ovaj klub je nastao od ljudi koji žive za veslanje, koji vole veslanje i koji nisu nigdje drugdje imali priliku baviti se veteranskim veslanjem u Karlovcu. Isto tako, nisu imali priliku da ovu ljubav prenose djeci. Smatram da je ovaj klub idealan za sve, rekla je s ponosom Lucija.
Lucija tvrdi da je VK Karlovac u dvije godine rada postigao puno uspješnih rezultata s vrlo malo resursa, ali s jako puno odricanja uz velik broj volontera. Uskoro odlazi na Kup regatu u Beč, a mi joj ovim putem želimo puno uspjeha.
FOTO: Sara Ajlec
