Na petnaestak minuta vožnje od centra grada nalaze se prigradska naselja Mikšići i Jelaši. Na tom dijelu izvodili su se radovi u sklopu projekta aglomeracije, no čini se kako za stanovnike tog područja olakšanja nema. Cesta je sužena, a na svakih dvadesetak metara nalaze se šahtovi koje je u vožnji potrebno izbjegavati kako ne bi oštetili gume i automobile. Stavljen je samo prvi sloj asfalta, no što se čeka s drugim slojem kojim bi se cesta iznivelirala?
Dakle, ovo je još jedna od lokacija na užem području Grada na kojoj se vozi usporeni slalom. Na lokaciji Turanj 43 iskop na cesti stoji već tri tjedna, a bageristi, prema riječima mještana, samo sjede i ništa se ne događa. Također, teška mehanizacija oštetila je prilaze nekoliko kuća i naši sugrađani se pitaju tko će to sanirati štetu nastalu na privatnim posjedima.
– Što se tiče ceste, gledajte, nama je jako drago da se cesta radi i na tome im hvala. Ali nije nam jasno zbog čega su nam cestu suzili sa svake strane za tridesetak centimetara tako da se automobili jedva mimoilaze. A rekli su i da proširuju… Ne znam, tu se izmjenjuju razne grupe radnika i rečeno je da će staviti drugi sloj i onda bi valjda trebali cestu proširiti. Mi bismo samo voljeli da se to čim prije dovrši, kazala je Mirjana Družak.
Gospođa Mirjana kaže kako oni nisu stručni za odvode i sve te silne radove, ali jasno je kako se cesta mora sanirati. Na toj cesti zabetoniran je i dio odvodnog kanala, no nikome nije jasno kako bi se trebala riješiti odvodnja i mještani se pitaju hoće li za prve obilnije kiše voda iz kanala poplaviti njihova dvorišta. Tridesetak metara od kuće gospođe Družak iskop je na cesti koji nije tu dugo. Mještane o radovima nitko ne obavještava.
– To nije bilo prije. Samo su se pojavili prije dva do tri dana i počeli kopati. Možda su nešto zaboravili, ali mi ne znamo što rade i kada rade. Možda je netko od mještana i bio obaviješten, ali mi zaista nismo, priča nam gospođa Mirjana.
Na toj dionici radovi su započeli prije više od godine dana, a jedino što naše sugrađane zanima jest ima li tome kraja.
– Ti radovi traju najmanje godinu i 6 mjeseci. Bilo je strašno koliko je prašine bilo, sad je bolje, ali nas čudi kako se sve započne, a ništa se ne dovrši. Mi tu valjda ne možemo ništa.
Nastavljamo dalje put Jelaša, gdje smo blizu kućnog broja 17 zatekli stroj bez radnika. Jedino što na toj lokaciji radi jest agregat, a cesta je u nastavku zatvorena.
Prilaz Jelašima s druge strane također je zapriječen betonskim blokom koji zatvara cestu, u blizini kućnog broja 44. Kako sada stvari stoje, i s obzirom na to da smo na zatvorenom dijelu ceste naišli na rekreativca koji se bavi nordijskim hodanjem, čini se kako dijelovi prigradskih naselja postaju prikladniji za rekreativnu šetnju nego za kretanje motornim vozilom od točke A do točke B.
Mještani s kojima smo razgovarali izrazito su zahvalni što se netko informira o njihovim problemima, ali pitaju se: do kada ćemo ovako živjeti i gdje su svi ti silni direktori i rukovodioci, oni koji su odgovorni za provedbu projekta i izvođenje radova te brinu li gradski oci zaista za kvalitetu života mještana prigradskih naselja.
