KARLOVAC – Jedan zabrinuti Karlovčanin javio se medijima kako bi pomogao susjedu da mu se asfaltira pristupna cesta do njegove kuće.
Pismo prenosimo u cjelosti:
Teško mogu opisati osjećaje dok svakodnevno gledam hrabrost, upornost i volju za životom koju ima stopostotni invalid Branimir Šiljac iz Tomićeve ulice s Dubovca, dok svojim invalidskim kolicima savladava prepreke do svoje kuće.
Invalidska kolica mu često propadnu u blato ili kamen (jer ulica do njegove kuće nije asfaltirana) naprotiv, puna je blata, rupa, a druga kojom također prolazi nasipana je kamenom kojim se ne može ići ni biciklom, teško pješke, a da ne govorim o invalidskim kolicima. Pitao sam Branimira je li se nekom obratio za pomoć (udruzi, Gradu, gradskoj četvrti) kaže da jest i da mu nitko ne može pomoći. Najviše razumijevanja pokazali su iz udruge invalida „DICPDITI” , ali unatoč svemu pomaka nema.
Branimir ima trideset godina teško je stradao prije par godina u prometnoj nesreći, (pad s motora) jedva je preživio i sada ovisi o tuđoj pomoći i invalidskim kolicima.
Pun je života, s osmjehom na licu priča kako mu se probušila guma na invalidskim kolicima.
Ne žali se ni na što, hrabro se nosi sa svojim problemom, vozi kolica po blatnjavoj i prašnoj cesti (ovisi o vremenu), a ulicu J. Tomića (koja je u gradskoj zoni) popravlja njegov djed vozeći kamen u tačkama i ravna rupe da može proći kolicima.
Kako sam uvjeren da se može izraditi dvadesetak metara nogostupa za Branimirova invalidska kolica, obećao sam Branimiru da ću uraditi sve kako bi mu se pomoglo te pokušavam i ovim putem animirati javnost da se nešto učini, ne samo deklarativno, kako bi se olakšala situacija Branimiru Šiljcu.
Branimir je voljan svoju priču podijeliti i sa medijima, ne traži puno, samo prilaz do kuće.
Zaklinjemo se u humano društvo, brigu o invalidnim osobama, zahvaljujući medijima mnogim invalidnim osobama olakšan je život, volio bih da se animira javnost i izgradi „Nogostup za Branimirova invalidska kolica”.
