Posjet Golom otoku

GOLI OTOK – Četrdesetak članova Udruge 110. brigade ZNG/HV i Udruge roditelja poginulih branitelja sa šireg karlovačkog područja posjetilo je Goli otok i Novi Vinodolski

Goli otok ili kako ga još vole zvati “Hrvatski Alcatraz” jedan je od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Otvoren je 1948. godine, a zatvoren nakon četrdeset godina – 1988. Najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme Informbiroa od 1949. do 1958. godine kada su zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici ondašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljkedbenici Staljinovog režima. Kroz golootočki pakao prošlo je, po nekim podacima, oko 16 tisuća osuđenikaPonekad ih je istovremeno znalo biti i više od tri i pol tisuće. Računa se da je od iscrpljenosti, bolesti i torture oko 400 osuđenika izgubilo živote.

Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja kako bi osuđenik izgubio svoju osobnost. Osuđenici su bili primoravani na težak rad u kamenolomima i raznim pogonima…ljeti na nesnosnoj vrućiniu, zimi pak po jakoj buri. Od godine 1958. na Goli otok pristižu i druge kategorije osuđenika – uglavnom kriminalci – kada režim postaje nešto blaži. Bijeg sa otoka bio je gotovo nemoguć zbog strogog nadzora, udaljenosti otoka od kopna te jakih morskih struja. Sav život odvijao se u najvećoj tajnosti, pa je dio istine o tom kazamatu tek u novije vrijeme počeo dolaziti u javnost. Godine 1989. upravljanje Golim otokom preuzima tadašnja Općina Rab pa se on uređuje za turistička razgledavanja. No, objekti u kojima je bila uprava kao i kaznionice i radionice, devastirani su i uništeni. O životu na otoku u vrijeme postojanja zatvora pričaju tek preživjeli osuđenici…

{rokbox album=|myalbum|}images/stories/vijesti/goli_otok/*{/rokbox}