Imate li dopunsko?

Nakon što sam sinoć predala uputnicu na hitnoj internističkoj, prvo pitanje kada su se sljedeći put otvorila vrata bilo je – ‘Plaćate li dopunsko?’. Štrecnulo me u želucu, a spasonosna misao proleti umom: ‘On je dijete!’.

Ponovno otvaranje vrata i – „Mi ne gledamo djecu ispod 18 godina!”. (Sin ima 17,4 godine.) „Imam uputnicu za ovu ambulantu!”, kažem. „Dobro, pogledat će ga doktorica jer je uputnica u kompjuteru.” I tu čarobnu riječ, tako novu, tako svježu i sa strahopoštovanjem izgovaralo je medicinsko osoblje u svim ambulantama te kasne večere i idućeg dana. Nova riječ u medicinskom leksiku – kompjuter! Ništa više bez njega. Mog sina su tek ovlaš pogledali i bacali se na ispunjavanje podataka tog zahtjevnog kompjutera.

doctor_1Priča ide ovako dalje. Zapravo, počela je u mom malom gradu na hitnom prijemu jer je sin dobio jedan od (koliko ih je samo!) nuspojava na antibiotik. Uplašena majka (sram me bilo što nisam studirala medicinu i ne znam) krene po pomoć. U našem malom gradu nemaju svu mogućnost za pomoći pa krećemo u veći. I sad sam na početku. Plaćate li dopunsko? A ja sam očekivala da će netko tko je položio zakletvu kako će pomagati ljudima, pogledati pacijenta – osobu koja traži pomoć. Ne, ne plaćam dopunsko, ali 33 godina izdvajam za zdravstvo. I rekla sam si da neću pisati o politici, ali ovo me ljuti jako. Što onda dobijem za osnovno zdravstveno, ako me na hitnom prijemu pitaju za dopunsko? Što bi to ‘dopunili’ da plaćam? Imam zdravstvenu iskaznicu i to je to. Da ju nosim u novčaniku? Ostalo moram platiti. Nije dovoljno mjesečno izdvajanje postotka koje je netko odredio, a nije me niti pitao želim li dati teško zarađen novac za TO zdravstvo. Kao pijavice, žele još. Neću o politici i neću dalje iako imam puno za reći.

Tako smo krenuli na pedijatriju. Tu je bio bolji prijem, veća pažnja. Otprilike 45% posvećenosti pacijentu, a 55%, pogađete, kompjuteru… On je tražio i tražio nova punjenja podacima i onda pritiskom na pravi gumbić izlistao anamnezu. Dobili smo napismeno upute i otišli kući. Sretni što će sinu biti bolje, a sutra, pošto je jutro pametnije od večeri, dobiti nove smjernice do konačnog izlječenja. Legla sam kasno u nadi da neću imati noćne more u kojima me proganjaju po bolnici moćni kompjuteri.
 

O daljnjoj borbi pisat ću idući tjedan. Do tada, obrazujte se ljudi – medicina, bankarstvo, prosvjeta i naravno, informatika!

Eva

ARHIVA EVINIH KOLUMNI:

Generacijski jaz

Svi smo u kompjutoru