Katolički vjernici slave Badnjak

KARLOVAC – Badnji je dan ili Badnjak. Kićenjem drvca, spremanjem blagdanske hrane i polnoćkom katolički će vjernici dočekati rođenje Isusa Krista.

Badnjak najvjerojatnije dolazi od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar. To je noć u kojoj se bdi, a čiji je vrhunac proslava polnoćke. Badnja je večer bogata običajima i folklornim sadržajima. Unošenje drva badnjaka koje godi na ognjištu, ali i slame, nekad je bilo redovito, no danas tek poneka kućanstva njeguju tu tradiciju.

Vrhunac badnje večeri je proslava polnoćke. U crkvi vjernici bdiju nad Isusovim rođenjem pjevajući božićne pjesme i čestitajući jedni drugima Božić.

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način, čineći dio njegove etnografske baštine.

U nekim krajevima Hrvatske već na sv. Katarinu počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana. Slijede dani sv. Barbare (4. prosinca), sv. Nikole (6. prosinca) i sv. Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Sv. Nikole i sv. Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci.

Na dan sv. Barbare ili sv. Lucije sije se pšenica i pripravlja zelenilo za ukrašavanje kuće i stola kod svetkovanja Božića. Taj je običaj pretkršćanskog porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Danas se taj običaj očuvao i u gradovima, dok su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i slame u predvečerje Božića.

Badnjakom se naziva panj, koji se stavlja na ognjište da gori i grije kuću kroz više dana. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.