KARLOVAC – Čak 96 posto učenika ima otvoren profil barem na jednoj od društvenih mreža. Uglavnom je to Facebook, no polovica njih istodobno koristi još i Twitter, Instagram, MySpace i druge društvene mreže. Učenici u pravilu imaju po nekoliko stotina “prijatelja” na društvenim mrežama; polovica ih ima više od 400 “prijatelja”, a u pojedinim se slučajevima broj “prijatelja” penje i na više od 1.000. Istovremeno, većina učenika tvrdi da ne prihvaća pozive za prijateljsto od nepoznatih osoba, a oni koji priznaju da to čine, kao motiv navode slušanje iste glazbe, življenje u istom gradu ili pak želju za širenjem kruga poznanstava. Rezultati su to koje smo dobili analizirajući anketne upitnike koje smo podijelili 1A razredu karlovačke Gimnazije. U anketi je sudjelovalo 25 Gimnazijalaca, od čega 16 djevojaka i 9 mladića. Svi učenici u svojim domovima imaju svakodnevno dostupno osobno računalo ili laptop, a više od 60 posto njih na raspolaganju ima i vlastito računalo. Zanimljivo je da su svi anketirani učenici, bez iznimke, svjesni da je moguće postati ovisan o računalu i društvenim mrežama, no svega ih je troje priznalo svoju ovisnost, dok su još dvoje procjenili da su “malo”, odnosno “donekle” ovisni.
– Američko psihijatrijsko udruženje od ove je godine ovisnost o internetu stavila na listu ravnopravno s ostalim ovisnostima. Razlog je taj što ovisnička ponašanja nosu vezana samo uz drogu i alkohol, nego i ponašanja koja jako utječu na naš život i rutinu. Dakle, u istu kategoriju tu ulazi ovisnost o društvenim mrežama i igricama, bilo na PC-u ili na igraćim konzolama. U praksi se doađalo da nam se javljaju roditelji koja zbog takvog ponašanja imaju velikih probela sa svojom djecom. I osobno u komunikaciji s mladima često imam iskustva da ih u razgovoru moram upozoravati da nije pristojno držati mobitel u ruci i “čekirati fejs” dok razgovaraš s nekime. Neki su mladi doista doslovno stalno priključeni na internet i to nije dobro – upozorava Ivan Delić, ravnatelj Obiteljskog centra Karlovačke županije.
Na pitanje koliko vremena dnevno provode pred računalom, učenici su odgovarali jako različito; od svega pola sata na dan, do čak i po 4 do 5 sati dnevno. Većina ih, oko 70 posto, u prosjeku online provede dva sata na dan. Čak 15 od anketiranih 25 učenika priznalo je da im se događa da zbog društvenih mreža zanemare svoje obaveze.
– Ta ovisnost toliko zaokuplja osobu da ona zaista može zanemariti sve druge aktivnosti, da može doći i do toga da se ne bavi pravim životom nego samo virtualnim, što zapravo otežava prave socijalne kontakte. Društvene mreže imaju svojih dobrih strana, to je činjenica, primjerice omogućavaju kontakt s nekim tko vam je daleko i umrežavanje ljudi sličnih interesa, no loše je kad netko zbog toga zanemari stvarni život – kaže Delić.
Učenici koje smo anketirali, svjesni su da, uz pozitivne strane, društvene mreže kriju i neke opasnosti kao što su cyberbullying i zloupotreba podataka. Većina učenika, doduše, do sada nije imala loša iskustva – tek jedna učenica ispričala je svoje neugodno iskustvo kada je na društvenoj mreži završila fotografija za koju nije željela da bude objavljena. Iako većina učenika ima zatvorene profile, zabrinjavajuće je da ima i onih čiji su podaci dostupni svima, a na profilu objavljuju i privatne informacije kao što su adresa i broj mobitela.
Čak 90 anketiranih učenika odgovorilo nam je da poznaje barem jednu osobu ovisnu o intenetu i društvenim mrežama. Kako su pojasnili, to zaključuju jer ta osoba izbjegava izlaske, nema hobija ni interesa osim interneta, po cijele je dane uz računalo, a ako i izađe s prijateljima, većinu vremena provede na mobilnom internetu. Na pitanje kako bi se osjećali da im se privremeno, primjerice na jedan tjedan, onemogući pristup računalu, većina je učenika odgvorila da im ne bi bilo svejedno. Dok manji broj njih vjeruje da bi se uspjelo zabaviti na neki drugi način, 17 od 25 kaže da bi se osjećali loše, neobično, zbunjeno, tužno i odvojeno od svijeta. Nekolicina je čak navela da bi se osjećali grozno, da bi pali u depresiju i da ne bi znali šta će sa sobom u 80 posto slobodnog vremena. Zato, pitanje koje zasigurno muči mnoge roditelje glasi – kako razlučiti kada društvene mreže prestaju ispunjavati svoju prvotnu korisnu funkciju i postaju bitnije od stvarnog života.
– U problemu ste onda kada mislite da bez toga više ne možete funkcionirati, i kada više ne možete zamisliti svoj život izvan društvenih mreža – poručuje Delić. Ako su vas ove riječi navele na razmišljanje jeste li i vi među onima kojima je virtualni svijet postao važniji od stvarnoga, ili ste pak zabrinuti za svoje dijete, stručnu pomoć možete potražiti u Obiteljskom centru Karlovačke županije u Meštrovićevoj ulici.
