Predstavljena prva hrvatska Industrijska strategija
KARLOVAC – Šest strateških industrija koje bi trebale biti ključne za gospodarski rast i razvoj Hrvatske do 2020. godine su proizvodnja farmaceutskih proizvoda, proizvodnja računala, elektroničkih i optičkih proizvoda, proizvodnja električne opreme, proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, proizvodnja strojeva i uređaja, te računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT). Ove djelatnosti imaju najveću sposobnost rasta, razvoja i zapošljavanja i trebale bi biti pokretači industrijskog rasta. Glavni je to zaključak Industrijske strategije koja je danas predstavljena u Karlovcu. Pri izradi strategije prvi je korak bio definirati postojeće probleme.
– Ključni problemi hrvatske industrije su neefikasni javni sektor, pravna nesigurnost, korupcija, visoko porezno opterećenje, nerazumljivi propisi, niska razina inozemnih ulaganja u industriju, niska razina udjela visokoobrazovane radne snage u ukupnoj radnoj snazi, nedovoljno ulaganje u istraživanje i razvoj, niska razina produktivnosti rada, otežan pristup tržištima kapitala i visoka cijena kapitala, niska razina tehnološke opremljenosti, te neusklađenost obrazovnog sustava i potreba industrije – kaže Sabina Škrtić, pomoćnica ministra gospodarstva i aktualna predsjednica HGK.
Zanimljivo je da ciljevi zadani strategijom nisu opisni već vrlo konkretni. Autori predviđaju da će provođenje strategije osigurati da prerađivačka industrija, građevinarstvo i informatičke djelatnosti do 2020. dostegnu razinu proizvodnje kakvu su imale 2008. godine, odnosno prije krize.
– Strateški ciljevi su rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto, rast broja novozaposlenih radnika za 85 tisuća,od čega minimalno 30 % visokoobrazovanih, rast produktivnosti radne snage za 69 posto te povećanje izvoza za 30 posto uz promjenu strukture izvoza tako da se više izvoze proizvodi visoke dodane vrijednosti – objašnjava savjetnik ministra gospodarstva Tomislav Radoš.
Da bi se to ostvarilo, predlažu se četiri skupine mjera. Prva je stvaranje stabilnog investicijskog okruženja, što znači da bi država ulagačima trebala zajamčiti nepromjenjive uvjete poslovanja na rok od 10 godina. Drugi set mjera odnosi se na poticanje suradnje industrije i obrazovnog sustava, a treći je usmjeren na povećanje efikasnosti javne administracije. Posljednja mjere odnosi se na razvoj tržišta kapitala, odnosno alternativnih izvora financiranja, točnije predlaže se uključivanje države i njenih fondova rizičnog kapitala. Prva industrijska strategija predstavlja korak prema planskoj privredi i državnom intervencionizmu, priznaju njeni autori, te ističu da će se, ukoliko se to ne dogodi, Hrvatska uskoro suočiti s potpunim kolapsom industrije.
Kao grane koje imaju potencijal u budućnosti postati pokretači gospodarskog rasta definirane su još i prehrambena te drvna industrija. Autori strategije poručuju da industrije koje nisu prepoznate kao ključne djelatnosti nisu zaboravljene, ali je država u situaciji kada se mora koncentrirati i ulagati u one djelatnosti koje su najisplativije. Dosadašnje davanje novca za “gašenje požara” posljedica je upravo toga što do sada nismo imali ovakvu strategiju, poručuju iz ministarstva. Do 7. ožujka strategija je na javnoj raspravi, a nakon toga trebao bi ju podržati Sabor, jer, zaključuju autori, ako ne bude konsenzusa i ako će se mijenjati s promjenom vlasti, ova strategija nema nikakvog smisla.
