Milan Mirić u karlovačkoj Knjižnici

KARLOVAC –  Matoš je sve prisutniji i gotovo da nije niti otišao 1914. godine. Hrvatski stih svoju gibljivost, sposobnost da odgovori svakom problemu i svakoj temi, duguje upravo njemu. Od Matoša hrvatski stih i proza postaju nešto što tvori javni život i svojim prisustvom stvara hrvatski jezik, rekao je Milan Mirić, hrvatski književnik, publicist i nakladnik na jučer održanoj tribini u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić”, čime je i Karlovac na ovaj način obilježio stoljeće od smrti Antuna Gustava Matoša, upravo na samu obljetnicu te smrti. Mirić, kojeg je novinar i publicist Danko Plevnik nazvao hrvatskom literarnom institucijom, a njegov nastup u karlovačkoj knjižnici ocijenio povijesnim, u sklopu projekta “Krleža u Karlovcu” predstavio je svoje posljednje tri knjige – “Eseji” (Matica hrvatska, 2011), “Tri eseja za J. V. (Kratis, 2012) i “Cesarec smrtimice” (Alfa, 2013). Riječ je o knjigama eseja u kojima se Mirić bavi među najznačajnijim ličnostima hrvatske kulture – književnikom Augustom Cesarcem, Karlovčanima, bliskim Krležinim suradnicima, lkovnim umjetnikom Josipom Vaništom, teoretičarom i povjesničarom književnosti krležologom Stankom Lasićem, nakladnikom, povjesničarom i publicistom Slavkom Goldsteinom, a portretira i ostale poput karlovačkog slikara Franjom Korenom. Obradom tih i ostalih tema Mirić se bavi i sobom te hrvatskom kulturom. Na godišnjicu Matoševe smrti je i godišnjica “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika” iz 1967. godine koju su potpisale brojne hrvatske institucije, a među njima i Društvo književnika hrvatske u kojem je Mirić djelatan, stoji u propćenju Udruge Polka.

“‘Deklaracija’ je politička i kulturna činjenica. Taj akt je od izglasavanja i objave u časopisu Telegram dobivao sve više na značaju. No, ona nije napisana uzornim hrvatskim jezikom, nego birokratskim. Mnogi su nekorektno tvrdili da su glasali za donošenje ‘Deklaracije’ jer je to učinio i Krleža. To je otužno”, prisjeća se Mirić donošenja akta nakon kojeg je uslijedio partijski progon njegovih autora i podržavatelja, pa i samog Krleže, jer je inzistirao na posebnosti hrvatskog jezika u odnosu na srpski.

Cesarcem, koji je s Krležom osnovao i uređivao časopis “Plamen” se odlučio baviti nakon što ga je Matica hrvatska zamolila da pripremi dva njegova djela za svoju poznatu bibiloteku “Pet stoljeća hrvatske književnosti”, ali se potom zainteresirao za tragiku ovog komunističkog intelektualca kojeg su ustaše likvidirale 1941., a koji je bio jedan od atentatora na bana Slavka Cuvaja. Pročitani su odlomci iz Mirićeva eseja “Vaništom čitani Krleža”, ali i iz eseja o Vaništinom autoportretu koji će biti dio kataloga izložbe ovog umjetnika u Galeriji Vjekoslav Karas koja će se otvoriti u travnju.

“Karlovac je grad koji ima puno razloga da se ponosi što je Vaništa rođen u njemu”, smatra Mirić.

Projekt “Krleža u Karlovcu” Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka provodi povodom 120. obljetnice rođenja Miroslava Krleže.